ŽIVA NADA

Pjevaj, nerotkinjo, ti koja nisi rađala; zaori pjevajući i viči jako, ti koja nemaš trudove! Jer više je djece kod napuštene nego djece kod udane”, govori GOSPOD. “Proširi prostor šatora svoga i neka razastru zavjese obitavališta tvoga; ne štedi, produži užad svoju i klinove svoje učvrsti. Jer ćeš prodrijeti i nadesno i nalijevo; i tvoje će sjeme baštiniti Pogane i opustjele gradove nastaniti.

Ne boj se, jer se nećeš posramiti niti ćeš se smesti. Jer nećeš se posramiti nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i rugla udovištva svoga više se nećeš sjećati.

Izaija 54:1-4

Ovi su stihovi proročkog karaktera, oni govore o budućnosti, ali i o identitetu.

Bog se obraća Izraelu pojmom nerotkinja.

Nerotkinja označava ne samo fizičku nesposobnost već i sram i ranjivost. 

Narod nije donosio očekivane plodove za Boga, zato je bio posramljen i ranjiv.

Ipak unatoč svemu tome, Bog mu prorokuje svjetlu budućnost punu rodova tj. potomstva.

Bog je uspostavio “dijagnozu”, ponudio rješenje, ali je i uspostavio specifičan proročki protokol.

Slavljenje Boga i povratak na Njegov izvorni plan nama rađa novim pouzdanjem!

Bog poziva nerotkinju, osramoćenu, napuštenu na pjevanje (רָנַן-ranan).

Pojam ranan opisuje radosnu eksploziju hvale, vike, pjevanja, poklika radosne vjere. Ovakvo pjevanje nije svadbeno ili nekakva proslava; ono je proročko-objavljujuće! Proročko pjevanje govori (ovisno o kontekstu pjesme) da je Bog stvoritelj, otkupitelj, spasitelj, pobjednik, konačni vladar Neba i zemlje…

Unatoč negativnom iskustvu neplodnosti u određenim područjima Bog poziva svoj narod da kliče JER im obećava potomstvo tj baštinu.

Svoje obećanje Bog neće prekršiti, ali u mnogim se obećanjima nalazi “caka”: obećanje je savezno-što znači da Bog očekuje određenu poslušnost, reakciju i ponašanje u skladu sa savezom koji je sklopio sa svojim narodom.

Bog poziva narod na proširenje obitavališta tj šatora za buduće potomstvo.

Hebrejska riječ za obitavalište ili šator je ohel (אֹהֶל), simbol je pokretljivosti, ranjivosti, zajedništva i Božje prisutnosti.

Apostol Petar spominje šator u kontekstu današnjeg života u tijelu.

Šator je u njegovoj alegoriji simbolika njegovog zemaljskog postojanja.

Oba simbolizma se u najvećoj mjeri povezuju sa zemaljskim životom u tijelu.

Proširiti zapreminu šatora moglo bi značiti da treba znati otkupiti vrijeme na zemlji unatoč zlim danima (Ef 5:15-16).

Ἐξαγοράζω (egzagorazo)-maksimalno iskorištavanje sadašnjih prilika. Pojam Ἐξo tj pojam od(t) govori da se ta kupovina događa od nečega ili nekoga.

Novi Zavjet uči da nas je Krist otkupio od prokletstva zakona kako bi mogli primiti posinjenje (Gal 4:5).

Biblijski pojam otkupljivanja (koji je primarno trgovački) donosi ovom pojmu novu definiciju koja se odnosi na presudu. Osuda radi grijeha pod kojom čovjek živi, u Kristu je poništena je radi otkupljenja. Isus Krist je otkupio čovjeka i to ne novcem, već svojojm krvlju i oslobodio ga od ropstva u slavnu slobodu djece Božje.

O zahvaljujte GOSPODU jer je dobar, jer milosrđe njegovo traje zauvijek! Neka tako govore otkupljenici GOSPODNJI, koje je otkupio iz ruke neprijatelja…Psalmi 107:1-2

Oslobođeni rob može i protratiti svoj život. Pavao zato upozorava na dva mjesta (Ef 5:15-16; Kol 4:5) da svoj život usmjerimo prema otkupljenju.

Ljudsko je postojanje ograničeno vremenom.

Kada govorimo o otkupljivanju vremena na neki način govorimo o unaprijeđivanju sadašnjeg života prema boljem.

Otkup vremena se može primjeniti na:

-stil života koji živimo. Živimo li život žive nade, vjere u uskrsnuće i konačno ispunjenje obećanja vječnog života zajedno sa Bogom (Otk 21:3)?

-način života na koji život živimo svoje živote. Da li koristimo prilike da svjedočenjem žive nade proslavimo Boga ili još uvijek živimo "po svome"? Vrijeme koje je netko proveo u ropstvu grijeha može biti otkupljeno ili protraćeno.

O vremenu pak postoji mnogo teorija, ali svi se slažemo da je vrijeme prolazno i nepredvidivo i nikad ga nema dovoljno.

Nemoguće je vratiti prošle prilike no, postoji mogućnost da prepoznamo i iskoristimo buduće prilike. Umjesto da planiramo živote po svome dizajnu, predloženo nam je da otkupljujemo vrijeme tako što ćemo prepoznati dobre prilike i prisvojiti ih.

Dinamični život očekivanja dobrog zove se NADA!

Ako je ta nada aktivna i usmjerena na otkupljenje onda je ŽIVA.

Izaija poziva na zaborav onoga što je bilo, što je prošlo.

Zaborav se ne događa automatski, niti je lagan.

Ako odlučte da nećete više boraviti u starom uskom šatoru prošle neplodnosti (promašaja) i otvorite se za nove potencijalne mogućnosti, proširit ćete potencijalne mogućnosti i na taj način početi raditi na otkupu vremena koje vam je dano.

“Proširi kolčiće svog šatora” je fraza kojom nas Bog poziva da u vremenu u kojem živimo budemo:

-Pokretljivi: suprotnost pokretljivosti može biti pasivnost. U današnje vrijeme depresivnost nije rijetka pojava u životima ljudi. Depresivni ljudi su pasivni, oni "stoje" na jednom mjestu, u prošlosti, iscrpljeni i bez vizije za budućnost, dok ona osoba koja se kreće prema određenom pokazuje da je budna i da se aktivno bori protiv anksiozne depresivnosti. Dinamika kretanja je zanimljiva jer ona osoba koja se kreće po potrebi mijenja smjer i ritam kretanja, onaj koji se kreće prije ili kasnije će naletiti na nešto ili nekog koji će njegovo kretanje oplemeniti ili ga pokušati zaustaviti. Nemojte dozvoliti negativnim okolnostima. da vas zaustave ili da promijene vaš Bogomdani smjer kretanja prema otkupljivanju vremena. Uvijek činite dobro: u svakoj prilici!

-Ranjivi: iskreno se nadati novim prilikama u budućnosti koje ćemo znati dobro iskoristiti. To znači također dati si novu priliku (čak i kada pogriješimo).

-Društveni: to je poziv napravimo “veći stol” za druge u svojem domu, u svojim planovima i mislima umjesto da smo usmjereni isključivo prema sebi i vlastitoj dobrobiti!

Ne zaboravite biti gostoljubivi, jer su neki tako ugostili anđele, a da nisu ni znali.

Hebrejima 13:2

-Otvoreni za Boga: jesu li naši životi usmjereni na to da pripravimo prostor za Božju prisutnost ili uopće na to ne mislimo?! Ponašamo li se u svojim svakodnevnim životima na način “kao da Boga nema” ili “kao da je On sa nama”?!

Izaija nastavlja sa obećanjem: Ne boj se, jer se nećeš posramiti niti ćeš se smesti. Jer nećeš se posramiti nego ćeš zaboraviti sramotu mladosti svoje, i rugla udovištva svoga više se nećeš sjećati.

Poniženje i sramota je iskustvo koje nikome nije ugodno.

Sramota može unutarnja, javna (društvena), ali i Božji oblik suda prema neposlušnima.

Obećanje da nećemo iskusiti sramotu se odnosi na sva tri dijela našega života.

Vanjski izgled, količina bogatstva, mudrosti ili utjecaja uvijek su bili imperativi ljudskog društva! To se uzima kao nekakav dokaz uspješnosti ili napretka. Ona osoba koja nije uspjela u tom, osjeća se u najmanju ruku manje vrijednom dok je za neke to čista sramota! Pismo nas potiče da se ne prilagođavamo ovome svijetu (Rim 12:2), i da se ne bojimo onoga čega se boji svijet (Iz 8:12).

Iz sveg ovoga zaključujem da se čovjek prilagođava onome što mu je primarni cilj. Ako je to svijetovni uspjeh: pokušava se prilagoditi svijetu, ali ako je to Bog: čovjek će se truditi živjeti život prilagođavanja Bogu!

Onaj koji gradi svoj život na toj stijeni ima unutarnju sigurnost ili duhovnu armaturu (čelik u svojem duhu).

Ako ne razvijemo vlastita snažna uvjerenja i ne živimo prema njima, biti ćemo pod utjecajem tuđih uvjerenja. Ljudi nas recimo mogu osuđivati zato jer ne prakticiramo vjeru na isti način kao i oni. Ako nemamo duboko i snažno uvjerenje o tome zašto činimo određene stvari i zašto vjerujemo, mi ćemo početi stvarati određene kompromise sa našim vjerovanjima. Nisu svi kompromisi loši, ali oni koje čovjek učini sa svrhom da bi se svidio ljudima, prije ili kasnije donijet će mu sramotu zato što je motivacija pogrešna. Ako pak napravimo kompromis sa Bogom tako što ćemo se usklađivati sa Božjom voljom ili većom vrlinom motivacija je ispravna, čak i kada djelo nije savršeno nećemo se osjećati posramljeni.

Kada živimo život otkupljenja vremena i proširujemo kolčiće svog šatora, neće biti razloga da se sramimo sebe ili svojih postupaka, niti ćemo strepiti da će nas Bog javno osramotiti radi našeg licemjerja.

Život otkupljivanja vremena u Kristu nikom neće donijeti sramotu.

Kada u svom životu razvijemo stav poslušnosti Bogu vjerujem da ćemo primiti milost čak i za nesmotrene odluke, djela ili riječi.

Ako ne želimo ostati bez plodova u svojim životima pozvani smo živjeti život otkupljenja!!

Dajmo si šansu i dajmo Bogu šansu koji je kadar učiniti nešto od naših života, ma koliko izgledali beznačajni ili promašeni u našim očima ili očima svijeta!

Petar Fabijanić