PRONAĐI SVOJE MJESTO

KRISTOLIK PLOD

U ovome se proslavlja Otac moj da donosite mnogo ploda; tako ćete biti moji učenici. 

Ivan 15:8

Plodovi su nešto što je povezano sa sposobnosti umnažanja, ali i služenja. Plod jabuke je: jabuka. Ona može pasti na zemlju donijeti rod nove jabuke, ali također i biti poslužena kao prehrambeni artikl.

U kontekstu Isusovih riječi plod se odnosi na oboje:

Pozvani smo razvijati i umnažati ono što nam je Bog povjerio, ali ne radi vlastite afirmacije, nego kako bismo time služili drugima.

Pozvani smo također donositi plod koji proizlazi iz našeg zajedništva s Kristom: postajati mu sličniji, ljubiti jedni druge, služiti darovima koje smo primili i pomagati drugima da postanu njegovi učenici.

Nije pitanje samo što možemo, nego jesmo li se voljni staviti Bogu na raspolaganje.

U tome je ključna naša poslušnost Božjoj riječi.

Samovolja rađa određenim plodovima koji nisu baš najbolji, dok poslušnost donosi plod koji koristi nama i drugima.

Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da vi idete i plod donosite te da plod vaš ostane; da vam Otac daruje sve što zamolite u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedan drugoga!” Ivan 15:16-17

Donošenje plodova službe nije naš samovoljni izbor.

U ispravno posloženoj situaciji to je kombinacija prepoznavanja volje Božje i našeg slaganja s tim.

Donošenje roda za Gospodina se očituje tako što smo voljni u ljubavi služiti onim ljudima za koje Gospodin želi da im služimo.

STAVI SE BOGU NA RASPOLAGANJE

Ali hvala Bogu da ste, iako ste bili sluge grijeha, od srca poslušali onaj oblik nauka koji vam je predan i, oslobođeni od grijeha, postali ste sluge pravednosti. Govorim na ljudski način zbog slabosti vašega tijela; jer kao što ste nekoć svoje udove predali za sluge nečistoći i nepravdi za nepravdu, tako sada predajte svoje udove za sluge pravednosti za svetost. Jer kad ste bili sluge grijeha, bili ste slobodni od pravednosti. Kakav ste plod tada imali u onome čega se sada stidite? Jer je ishod toga smrt. Ali sada, pošto ste oslobođeni od grijeha i postali sluge Božje, imate svoj plod za posvećenje, a svršetak život vječni. Rimljanima 6:17-22

Bitno je razumijeti da mi nismo vlasnici, već upravitelji svojih života, vremena, novca, darova i odnosa. Mi nismo oslobođeni za samovoljnost. Oslobođeni smo od robovanja grijehu i ispraznosti kako bismo bili sluge pravednosti.

Vjerom u Krista primili smo opravdanje, ali poslušnost Božjoj riječi nije jednokratni događaj. Ona postaje način našega života. Božja Riječ govori o predanju sebe.

U prijašnjem življenju "prije Krista" možda smo se predali nekim strastima, aktivnostima i načinima življenja koji nisu bili usklađeni sa Božjim standardom.

Sada smo pozvani promijeniti to predanje.

Pojam koji je u poslanici Rimljanima preveden kao predajte može se prevesti i kao stavite se na raspolaganje. Drugim riječima kao što smo se prije stavili na raspolaganje stvarima koje su koristile grijehu, sada smo se pozvani staviti na raspolaganje Bogu.

Naša raspoloživost urodit će plodom koji je specificiran kao posvećenje.

Biti posvećen ne odnosi se samo na bezgrešnost, već i na posvećenost služenju Bogu.

Posvećenje-se može nazvati i proces napredovanja u svetosti vjernika kojeg Gospodin postupno preobražava u Njegovu sliku:

Ne gledajte samo svaki na svoje nego i na ono što je drugih! Neka u vama bude ona misao koja je i u Kristu Isusu, koji premda je bio u obličju Božjem, nije smatrao krađom što je jednak Bogu, nego je sâm sebe učinio neuglednim i uzeo obličje sluge te postao sličan ljudima. I našao se oblikom kao čovjek, ponizio je sâm sebe i postao poslušan do smrti, i to smrti na križu. Filipljanima 2:4-8

Sličnost Kristu se ne očituje samo u unutarnjoj svetosti ili u ritualnoj pobožnosti, već i u voljnosti za služenje.

Jeste li voljni „skinuti krunu sa glave i obući radnu odjeću“?

Bog ne traži samo ono što znaš, nego pita može li računati na tebe.

Dakle jedan od bitnih aspekata posvećenja („usličnjavanja“ s Kristom) je voljnost biti SLUGA.

Grčki izraz (διάκονος, diakonos) označava onoga tko pruža aktivnu, često osobnu, službu drugome.

Njegova novozavjetna upotreba kreće se od običnog posluživanja za stolom (Ivan 2:5-9) do služenja u crkvi i evanđelju (Kološanima 1:25).

U svakom okruženju izraz naglašava poniznu, na zadatak usmjerenu odanost, a ne status ili rang.

Isusovo učenje o veličini utemeljeno je na pojmu sluge:

Tko hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga

Matej 20:26 (Marko 10:43)

Najveći među vama neka vam bude sluga

Matej 23:11

Ako tko hoće biti prvi, neka bude posljednji od svih i sluga svima

Marko 9:35

Osnovna karakteristika sluge je vjernost Bogu, kao i vjernost ljudima:

Kako je svatko primio dar, služite njime jedan drugome kao dobri upravitelji mnogovrsne milosti Božje. 1. Petrova 4:10

U svakom se služenju, čovjek treba pokazati vjernim, postojanim i marljivim.

Neka nas ljudi na taj način smatraju kao Kristove poslužitelje i upravitelje Božjih tajni! Štoviše, od upravitelja se traži da se pokaže vjeran. 1. Korinćanima 4:1-2

Bog od upravitelja ne traži prvenstveno vidljivost, popularnost ili spektakularnost, nego vjernost.

Naši životi tj. načini na koje se odnosimo prema dužnostima koje su nam povjerene, kako se odnosimo prema suradnicima i našim voditeljima svjedoče bolje od bilo kakvog govora.

Danas bi sluge mogli staviti u dvije kategorije:

- SLUŽENJE U SVAKODNEVNIM OBVEZAMA I ZAPOSLENJU

Sluge, budite poslušni svojim gospodarima po tijelu sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca svojega, kao Kristu! Ne služite samo naoko kao oni koji ugađaju ljudima, nego kao sluge Kristove koji od svega srca izvršavaju volju Božju! Dragovoljno služite kao Gospodinu, a ne kao ljudima, znajući da će svaki koji učini što dobro, primiti isto to od Gospodina, bio sluga ili slobodan!  Efežanima 6:5-8

Onaj koji prima plaću na nekom radnom mjestu koje nije nužno povezano sa crkvom ili evanđeljem pozvan je služiti na radnom mjestu „kao Kristu“ bez obzira je li šef ili pomoćni radnik!

- DRAGOVOLJNO SLUŽENJE U CRKVI I ZAJEDNICI

Tako i vi, kad izvršite sve ono što vam je zapovjeđeno, recite: „Beskorisne smo sluge; učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.“ Luka 17:10

Isus ne opisuje bezvrijedne ljude, nego sluge koji svojom poslušnošću ne ucjenjuju gospodara niti zahtijevaju posebno priznanje.

PRONAĐI SVOJE MJESTO U TIJELU

Dakle poziv na služenje upućen je svakome.

Pitanje je tko će se odazvati?

Služenje nije samovoljno, ali nije ni prisilno.

Služenje Bogu je dragovoljan odgovor na Božji poziv, prepoznatu potrebu i ljubav prema ljudima.

Zrela osoba ne služi samo kada je sve po njezinu, nego uči surađivati, biti pouzdana i podnositi različitosti.

Kako bi osoba prepoznala mjesto svoje službe, u Pismu nalazimo nekoliko mjesta koja opisuju pojedine službe unutar crkve. Imajte na umu da to nije konačni popis:

Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju isti posao, tako smo, mnogi, jedno tijelo u Kristu i udovi jedan prema drugome. A imamo različite darove, prema danoj nam milosti: ako li prorokovanje, prorokujmo prema razmjeru vjere; ako li posluživanje, poslužujmo u našim služenjima; ako li tko poučava, neka je u poučavanju; ako li tko bodri, neka je u bodrenju; tko daje, neka to radi u bezazlenosti; tko upravlja, neka je u revnosti; tko iskazuje milosrđe, neka je u veselju. Rimljanima 12:4-8

Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi. Ako bi noga rekla: “Zato što nisam ruka, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela? Ako bi i uho reklo: “Zato što nisam oko, nisam od tijela,” zar stoga nije od tijela? Kad bi cijelo tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bio sluh, gdje bi bio njuh? Ali sada je Bog udove, svakog pojedinog od njih, postavio na tijelu kako je htio. A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo? No sada postoje mnogi udovi, ali je jedno tijelo. I oko ne može reći ruci: “Ne trebam te”, ili opet glava nogama: “Ne trebam vas.” Naprotiv, puno su više potrebni oni udovi tijela koji se čine slabijima. A oni udovi tijela za koje mislimo da su manje časni, njima poklanjamo veću čast. I naši nepristojni dijelovi imaju više pristojnosti, a naši pristojni dijelovi nemaju tu potrebu. Ali je Bog sastavio tijelo i dao veću čast onome dijelu kojemu to nedostaje, da ne bude razdora u tijelu, nego da se svi udovi jednako brinu jedan za drugoga. I kad trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ili kad je jedan ud poštovan, svi se udovi raduju s njim. A vi ste tijelo Kristovo, a zasebno udovi. I neke je Bog postavio u crkvi: prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje; zatim čudesa, onda darove ozdravljanja, pomoći,upravljanja, različite jezike. Jesu li svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Jesu li svi čudotvorci?Imaju li svi darove ozdravljanja? Govore li svi jezike? Tumače li ih svi? Ali vi čeznite za najboljim darovima! A ja ću vam pokazati još izvrsniji put.1. Korinćanima 12:14-31

I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evangelizatore, a jedne za pastire i učitelje za usavršavanje svetih, za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova…Efežanima 4:11-12

Iz navedenih stihova vidimo da postoji čitava „lepeza“ darova i mogućnosti služenja unutar crkve.

Ideja da pastor i(li) voditelj(i) crkve moraju sve raditi „pada u vodu“ kada pomno pročitamo Efežane 4:11-12.

Peterostuke službe nisu dane da zamijene djelovanje ostalih vjernika, nego da ih opreme, usmjere i osposobe kako bi čitavo Kristovo tijelo sudjelovalo u služenju.

Peterostruka služba predstavlja one ljude koji su svojim životnim svjedočanstvom i pozivom od Boga opravdali povjerenje i samim time postali na neki način „trenerima“ budućim slugama.

To trebaju biti provjereni ljudi čiji život, karakter, poziv i ustrajnost potvrđuju službu koju su primili od Krista.

Oni nisu u svemu savršeni, ali su prošli „sito i rešeto“ crkve, i drugih izazova.

U Kristovu tijelu ne postoji nepotreban ud, ali postoje oni koji još nisu pronašli ili prihvatili svoje mjesto.

Možda još ne znaš sve što možeš.

Možda tvoj dar još nije potpuno razvijen, ali možeš se danas staviti Bogu na raspolaganje.

Nemoj čekati savršenu službu, savršene okolnosti ili posebno priznanje.

Pogledaj što ti je Bog dao, prepoznaj ljude koje je stavio oko tebe i počni vjerno služiti.

Pronađi svoje mjesto — i kada ga pronađeš, budi na njemu vjeran.

Petar Fabijanić