ODGOVORI ILI PITANJA

Jedan od načina na koji je Isus poučavao uz klasičnu poduku i propovijedanje bila su pitanja i usporedbe (prispodobe). Pitanja i usporedbe na slušatelja su stavile zahtijev da sam razmisli i pokuša pronaći odgovor. 

Čini se da su ga više zanimala pitanja ljudi nego unaprijed pripremljeni dogmatski odgovori.  

Znalo se čak dogoditi da kada su Ga ljudi pitali nešto da bi im On uzvratio pitanjem. 

Vjerujem da je i nama bitno razumijeti ova načela. 

Od Boga ne učimo samo kada primamo odgovore, već i kada su nam postavljena pitanja i kada ih mi postavljamo! 

Religija nudi odgovore i dogme, a Isus nam uz svoje upute često postavlja mnoga pitanja. 

Isus nije došao indoktrinirati-dogmatizirati nas, već nas po Duhu potaknuti da zastanemo, razmislimo, i preispitamo vlastito poimanje određenih stvari iz naših života te donesemo ispravne i Bogu ugodne odluke.

Isus nam je postavljajući pitanja na neki način dao dozvolu da i mi Bogu postavimo teška pitanja. To je dobar put u slobodu iz zatvora različitih religijskih indoktrinacija.  

Kada čovjek počne postavljati pitanja nekako se u njemu stvara određeno odvajanje od nepodijeljene i bespogovorne odanosti religiji koja mu je “na pladnju” dala sve potrebne odgovore. Njegov se duh više ne zadovoljava religijskim fast-foodom. 

Takav se čovjek osjeća kao da po prvi puta diše slobodno i primjećuje stvari koje su mu prije bile skrivene jer nije istraživao ili razmišljao o njima. 

Zašto je tome tako? Kao prvo mnoge religijske organizacije prisvajaju si pravo da podučavaju i uče o vjeri u ime Boga tvrdeći da je Bog prvo dao organizaciji objavu i zadatke koje ona spušta niže prema vjernicima. 

U Rimokatoličkoj crkvi sakramenti su jedan od takvih primjera:

“Sakramenti novoga zavjeta, ustanovljeni od Krista Gospodina i povjereni Crkvi, kao čini Krista i Crkve, znakovi su i sredstva kojima se izražava i jača vjera, iskazuje štovanje Bogu i ostvaruje posvećenje ljudi, pa stoga uvelike pridonose nastajanju, učvršćivanju i očitovanju crkvenog zajedništva; zato ih i posvećeni službenici i ostali vjernici moraju slaviti s najvećim poštovanjem i s dužnom pažljivošću.” (Kanonski zakonik 840)

Prema ovome, čini se da Bog ne želi govoriti u život pojedinca, već govori crkvi i po crkvi kao organizaciji koju je upostavio. Takva bi organizacija zacijelo trebala biti savršena kako bi mogla ispuniti takav zadatak. 

U gornjem citatu je jasno iskazano da Bog ne želi djelovati neovisno od Crkve, izvan sakramenata. Kako bi pak to bilo moguće, Njemu su potrebni “profesionalci” koji su primili odobrenje od Crkve za udjeljivanje sakramenata. 

Vodeno krštenje kao prvi navedeni sakrament poistovjećen je sa spasenjem.

Prema Kanonskom zakoniku nekrštena osoba teško da je nanovo-rođena (spašena): 

Krst, vrata sakramenata, stvarni ili barem krst želje, prijeko potreban za spasenje, po kojem se ljudi oslobađaju grijeha, preporađaju za djecu Božju i neizbrisivim biljegom suobličeni Kristu pritjelovljuju Crkvi, valjano se podjeljuje samo pranjem pravom vodom s potrebnim riječima forme. (Kanonski zakonik 849) 

Za razliku od Kanonskog zakonika, biblijski su izvještaji malo drugačiji:

A kad su to čuli, bili su dirnuti u srcu te rekli Petru i ostalim apostolima: “Ljudi i braćo, što nam je činiti?” Tada im je Petar rekao: “Pokajte se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista po oslobođenju od grijeha; i primit ćete dar Duha Svetoga. Jer je za vas ovo obećanje, i za vašu djecu i za sve one izdaleka, sve koje pozove Gospodin naš Bog.” I mnogim je drugim riječima svjedočio i opominjao govoreći: “Spasite se od ovog tvrdokornog naraštaja!”  Djela apostolska 2:37-40

Nakon Petrove propovijedi, ljudima je dana mogućnost da donesu odluku, oni koji su bili dirnuti počeli su postavljati pitanja. Petar im je dao odgovor: obraćenje i potom krštenje. Vodeno krštenje je čin koji prati obraćenje, a ne čin koji mu prethodi. Kanonsko tumačenje vodenog krštenja daje lažnu nadu, dok obraćenje Kristu i voljna odluka za pristupanje vodenom krštenju učvršćuje u vjeri i potiče vjernika da nastavi dalje u svojem hodu sa Bogom i sa onima koji dijele istu vjeru. 

Takva osoba ne vjeruje na temelju jednostavnog “religijskog recepta”, ona vjeruje prvenstveno Bogu na riječ.

Ona na neki način vjeruje i sebi da je donjela svjesnu i dobru odluku. 

Poslanica Hebrejima 6:1-2 ističe još neke detalje:

Stoga, ostavimo se počela Kristovog nauka, pođimo dalje k savršenstvu ne postavljajući ponovo temelj pokajanja od mrtvih djela i vjere u Boga, nauk o krštenjima, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i vječnome sudu. 

U navođenju temelja vjere, pokajanje od mrtvih djela ili obraćenje je ponovno na prvom mjestu. Grčki pojam metanoia (μετάνοια) nema svoj izvor u religijskom kontekstu, već se shvaćala kao promjena mišljenja ili perspektive. U vjerskom kontekstu prvog stoljeća pojam poprima dublje duhovno značenje te od intelektualne vježbe postaje sinonimom za duhovnu i moralnu preobrazbu. 

Metanoja je bila središnja tema propovijedanja Ivana Krstitelja, Isusa Krista i rane crkve (Matej 3:2; Marko 1:15; Djela apostolska 2:38). 

Obraćenje ili metanoja naglašava promjenu načina razmišljanja i nov život koji je usklađen sa voljom Božjom. 

Obraćenje se ne može opisati kao jedan trenutak, već kao proces koji počinje inicijalnom svjesnosti o potrebi promjene načina življenja.

Ta svjesnost dolazi presvjedočenjem Duha Svetoga, ali i postavljanjem pravih pitanja:

Što onda da činimo? Luka 3:10

Hod vjere započinje postavljanjem pravih pitanja i donošenjem svjesne odluke poslušnosti Bogu koji će na ta pitanja odgovoriti u naša srca. 

Jeste li se ikada usudili postaviti pitanje: 

Što mi je činiti da baštinim život vječni?

Tražite istinu, propitujte, budite dovoljno hrabri da se odvojite od onih čuvara koji vas uvjeravaju da je bolje ostati u ropstvu vjerske sigurnosti. 

Neka vaš život bude hod vjere, poslušnosti, neka raste u spoznaji Boga sa svakim novim korakom koji napravite prema Bogu. 

Nitko drugi osim Isusa Krista ne može dati spasenje, ljudi mogu biti svjedoci, i učitelji u vjeri.

Neka raste vaše pouzdanje u Krista, a sa ljudima: oprezno!

Petar Fabijanić