LASKAVE RIJEČI- ZAMKA ZA DUŠU

Bog je uvijek slao svoje proroke da Božjem narodu objavljuju ono što im On želi poručiti. Božji prorok ne bi smio prorokovati na temelju svojih ideja i zamisli.

U biblijskoj povijesti kao i danas bilo je pravih proroka, kao i onih lažnih.

U ovom tekstu sam se pozabavio laskanjem u proročkom govoru kao jednom od glavnih alata uništenja Božjeg plana za pojedinca kao i za narod.

Ova pojava nije nestala, ona je i danas prisutna u crkvama koje tvrde da imaju proročke darove koji su svedeni na puko osobno proricanje željene budućnosti i jeftino ohrabrivanje naivnih.

Ako se u proročki nadarenim grupama ne razvije više, od gore navedenog, smatram da je takva praksa više na štetu nego na korist vjernicima.

Moja je želja vidjeti autentično proroštvo koje vodi, podučava, istinito proriče budućnost i daje prave upute što i kako činiti.

Svjestan sam da se takve stvari ne mogu dogoditi "preko noći"!

Ali ima nade: ako postanemo malo više skeptični prema govoru koji nas isključivo "ohrabruje i tješi" i istovremeno počinemo više obraćati pažnju na korektivni element proročkog govora, možda ćemo biti nadograđeni i blagoslovljeni za svježi proročki uvid u našim životima i u našoj generaciji.

Sada idi, napiši ovo pred njima na ploču i zabilježi to u knjigu, da bude za vrijeme koje dolazi, uvijek i zauvijek. Jer ovo je narod buntovan, sinovi lažljivi, sinovi koji neće slušati zakon GOSPODNJI; koji kaže vidovnjacima: “Ne gledajte viđenja!”, a prorocima: “Ne prorokujte nam ono što je ispravno; govorite nam ono što je uglađeno, prorokujte prijevare! Maknite se s puta, skrenite sa staze, odmaknite pred nama Svetog Izraelova.” Zato ovako govori Sveti Izraelov: “Zato što prezirete riječ ovu i pouzdajete se u tlačenje i izopačenost i na njih se oslanjate, stoga će vam ta nepravda biti poput pukotine koja se ruši, što je ispupčena na visokom zidu, čiji slom dolazi odjednom, iznenada. I razbit će ga kao što se razbija posuda lončarska koja je smrskana, neće je štedjeti tako da joj se među krhotinama ne nađe ni okrnjka da se uzme ognja s ognjišta ili da se zagrabi voda iz lokve.”

Izaija 30:8-14

Mojsije kao prorok Saveza objavio je Riječ saveza Izraelcima. Narod je tu riječ trebao nasljedovati i po njoj živjeti onako kao je Bog zamislio. Oni su trebali biti narod koji je navjestitelj Njegovih putova i Božje slave.

Proroci nakon Mojsija su kroz viđenja i proročki govor bili zaduženi usmjeravati i usklađivati puteve Božjeg naroda sa Božjom objavljenom voljom.

Bog nije dao Riječ saveza samo jedanput i potom zašutio, očekujući da će narod znati i prihvatiti sve "iz prve". Ta riječ koja je bila dana Mojsiju i prorocima bila je dana kao riječ milosti. Milost je bila u opetovanom ponavljanju izrečenog, u proročkim opomenama narodu da se vrati Bogu svaki puta kada je otpao.

Proročki glas i viđenja bili su znakovi Božje brige i kontinuirane prisutnosti u narodu.

Kroz sve to Bog je potvrđivao svojem narodu da su oni Njegova dragocjena svojina koja je određena biti narod svećenika i proroka-ljudi koji poznaju Božje srce, putove i misli!

Kroz proroka Izaiju Bog opominje narod da su prezreli Boga tako što su od proroka tražili da budu poput vračeva okolnih naroda: da im prorokuju ono što je uglađeno-umjesto onoga što je ispravno.

Bogu je i dalje stalo, Bog i dalje želi pomoći svom narodu da ispuni uzvišeni poziv.

ISPRAVNO

Hebrejski izraz "נְכֹחָה" (nekoha) prikazuje ono što je ravno, uspravno ili u skladu s onim što je moralno i etički ispravno. Izraz prenosi ideju nepokolebljivog integriteta - istine koja je poput ravnog puta neiskrivljenog pokvarenim motivima ili prijevarnim govorom.

U Božjem umu istina i laš stoje uvijek stoje kao dvije nasuprotnosti. On se neće korisiti lažima i manipualcijama da bi ispunio svoje planove. On je uvijek istinit i sve što čini i radi utemeljeno je na istini (Ps 89:15)

Izaija u gornjim retcima suočava proroke koji su zamjenili izravni, istiniti govor koji je usklađen sa Božjim planom spasenja sa laskavim lažima.

Božji proroci su dužni govoriti ono što je ispravno i istinito bez obzira na apetit i zahtjeve “publike”.

Mnogi su biblijski proroci služili u razdobljima izvanjskog prosperiteta, ali i duhovnog otpada.

Ovaj se pojam u Pismu pojavljuje znakovito: u vremenima kada su kraljevstva izgledala stabilna, ali su njihovni moralni temelji bili u eroziji.

Proročki poziv na povratak na pravi put je upozorenje prije božanskog suda.

Ova riječ još uvijek poziva one koji govore u Božje Ime, ali i one koji kažu da nasljeduju Boga da žive ispravno i da čeznu za istinom bez obzira koliko ta istina bila suočavajuća i zahtjevna!

Moderni pastori i proroci se moraju oduprijeti popularnom pritisku da razvodne istine Pisma.

Jasno izlaganje istine koja se suočava s grijehom ključno je za duhovno zdravlje:

“…propovijedaj Riječ; budi neposredan, u pravo vrijeme i kad nije pravo vrijeme; uvjeravaj, ukori, potiči sa svom postojanošću i naukom.” 2. Timoteju 4:2

Vjernici su pozvani biti primjer ispravnosti, odražavajući karakter Kristova, „Puta“ (Ivan 14,6), čiji život savršeno utjelovljuje ispravnost.

Ako ih proroci i pastori krivo poduče, postoji opasnost da komprimitiraju svjedočanstvo.

Izaijina vizija također potiče na javni angažman u “škakljivim” društvenim pitanjima.

Kad se istina „spotakne“, crkva je mora ponovno objaviti riječju i djelom!

Moguće je da crkva u pojedinim dijelovima svojeg vjerovanja i prakse bude u skladu sa Božjim planom, a istovremeno u nekim drugim dijelovima biti u potpunom razmimoilaženju sa Bogom.

Osobne i crkvene revizije integriteta štite nas od takvog skretanja s puta Istine.

“PROROČKA” UGLAĐENOST

Pojam proročke “uglađenosti” u ovom tekstu se ne pojavljuje sa pozitivinom konotacijom. Kod Izaije ta se uglađenost povezuje sa prorokovanjem prijevarnih stvari koje odvode narod od Boga.

U jednom od opisa antikrista iz knjige proroka Danijela koristi se pojam laskanje:

“I one koji čine zlo protiv saveza laskanjem će iskvariti, ali ljudi koji poznaju Boga svojega bit će jaki i činiti podvige.” Danijel 11:32

Laskanje je na drevnim dvorovima funkcioniralo kao diplomatsko sredstvo koje prikriva pravu ambiciju ispod uglađenih riječi.

Stih prikazuje prekršitelje saveza zavedene laskavim govorom, suprotstavljajući ih sa svecima sa znanjem o Bogu koje ih čini snažnima i djelotvotnima.

Laskanje uspijeva tamo gdje je oslabila čovjekova odanost Božjem savezu.

Sveto pismo dosljedno povezuje prijevarni govor sa srcem okrenutim od istine.

U Psalmu 12:3 ovaj se pojam još bolje može razumijeti: “…uglađeni su, ali srce im je dvolično.” (HSP).

Laskanje nema svoj temelj u istini, niti često u dobroj namjeri.

Neke od antikristovskih strategija protiv vjernika bile su i biti će uglađena retorika.

U Isusovim kušnjama u pustinji, đavao nije koristio prisilu, već uglađenost i laskave riječi (“ako si Božji sin-učini ovo ili ono”).

Pogledajmo još neke stihove koji govore o laskanju:

Čovjek koji laska bližnjemu svojemu razapinje mrežu stopama njegovim.

Izreke 29:5

Laskanje je poput zamke u koju padaju naivni i oni koji su skloni škakljanju ušiju.

Jer vjernosti nema u ustima njihovim; nutrina je njihova puna zloće; grlo im je otvorena grobnica, jezikom svojim laskaju. Psalmi 5:9

Laskanje otkriva stanje nutrine onoga koji to čini: to je nevjerna osoba koja svoje srce nije očistila od zla. Pomiješati zlo sa Božjom riječi je isto kao da se govovori o laži kao da je istina.

Jer nikada nismo, kao što znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s prikrivenom pohlepom. Bog je svjedok. 1. Solunjanima 2:5

Pravi Božji sluge svojim primjerom vode i modeliraju drugačiji put.

Njihov je zadatak opremiti vjernike da prepoznaju takve bezbožne narative - bilo da se to pojavljuje u kulturi, politici ili u crkvi.

Vjernici  se kroz dobre primjere trebaju poticati da „govore istinu u ljubavi“ i da ne koriste manipulativne pohvale koje zapravo služe njihovoj osobnoj dobiti.

Pismo osuđuje laskanje ne samo kao nepošten govor, već i kao jedan od kanala koji neprijatelj koristi za pobunu protiv Boga.

Kada laskanje postane standard, istina postaje rijetkost.

Religijska sebičnost nikada ne traži Božje puteve, ona ih koristi za vlastite ciljeve.

Bog ljudima nije dao svoju Riječ  kao opravdanje za njihove vlastite pokvarene ciljeve, već potpuno suprotno: kako bi im pomogao pronaći Božje ciljeve i prioritete. 

Apostol Pavao ističe:

Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za nauk, za ukor, za popravljanje, za upućivanje u pravednost, da čovjek Božji bude savršen, potpuno opremljen za svako dobro djelo. 2. Timoteju 3:16-17

Bog nas poziva da Ga upoznamo kroz Njegovu Riječ. Kroz dobro poznavanje i prihvaćanje pisane Riječi možemo osobno iskusiti Božju istinu koja nas osnažuje, čini postojanima i opremljenima za svako dobro djelo.

Lijek za privlačnost laskanja je ljubav prema istini i dubljem odnosu s Gospodinom koji je sretan kada u ljudskom srcu ima istine (Ps 51:7 HSP)

Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas. 

Isus (Ivan 18,18)