KAKVA LI JE TO PROROČKA CRKVA?!

Božji narod se nalazi na vjekovnom putovanju sa Bogom.

Ono što je bilo objavljeno u prošlosti odjekuje i danas. Ali! Koliko je to danas aktualno?

I kako koristiti te drevne objave u današnjem kontekstu?

Zadatak crkve je dovesti Božju tradiciju (ili svetu povijest) i sadašnjost (koja nekada izgleda kao da je lišena Boga) u učinkoviti balans.

Biblijsko razumijevanje proroštva nije ograničeno samo na predviđanje budućnosti već i na razumijevanje doba i vremena i prosudbu što činiti.

Na primjer kada je prorok Agab prorokovao glad, crkva je znala što raditi. (Djela apostolska 11:28-30).

Rana crkva nije samo molia, ona se pokrenula po poticaju milosti i učinili što je bilo potrebno.

Kada crkva nauči slušati glas Duha ona postaje proročka jer razumije sadašnjost, prošlost i dio budućnosti koja joj je otkrivena. To jest ono što joj je otkriveno zna staviti u kontekst. Iako Bog govori po pojedincu ili manjoj grupi proroka, ipak cjelokupno tijelo ima odgovornost prosuditi, korigirati ili prihvatiti proroštvo.

Bog je po crkvi primarno odlučio govoriti i svjedočiti o Isusu:

Jer svjedočanstvo Isusovo duh je proroštva Otkrivenje 19:10

Isus je početak i kraj proroštva.

Prvo proroštvo koje je Bog dao Evi odnosi se na Krista (Postanak 3:15).

Kada dođe ono što je savršeno KRIST; nestat će ono nesavršeno (1 Korinćanima 13:9-10).

Hoćemo li do tada čekati i životariti?

Ima li Bog neki zadatak sa nama u ovom nesavršenom svijetu?

Zapravo ima jako puno, a ovo je jedan od njih:

Pripremite put GOSPODNJI, poravnajte u pustinji glavni put Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi i svaka gora i brdo neka se slegne. I što je iskrivljeno, neka se poravna, i hrapava mjesta neka budu ravna.

Tada će se otkriti slava GOSPODNJA i sva će je tijela zajedno gledati; jer su GOSPODNJA usta to izgovorila. Izaija 40:3-5

CRKVA IMA POZIV, ZADATAK I ODGOVORNOST GOVORITI ŽIVU, AKTUALNU I ISTINITU RIJEČ, U BOŽJE IME.

ŽIVA RIJEČ ZOVE OTPALE, BUDI USNULE I POKREĆE ONE KOJI SU ZAPELI U TRADICIONALIZMU.

ŽIVA RIJEČ OTKRIVA SLAVU BOŽJU!

AKO NEMA ŽIVE RIJEČI, CRKVA JE ČESTO AKTIVNA U ČINJENJU “SVOJIH” STVARI, ALI NE PROGOVARA I NE DJELUJE PROROČKI.

TAKVA CRKVA MOŽE BITI DRUŠTVENO PRIHVATLJIVA, ALI NE I PROROČKA!

Ako smo Abrahamovo potomstvo mi smo sinovi proroka (Postanak 20:7)

TKO JE PROROK

Prorok je Božji ovlašteni glasnogovornik, onaj koji je „stajao u vijeću Gospodnjem“ (Jeremija 23:18) i zatim objavljivao Njegovu riječ s božanskim autoritetom.

Primarne funkcije proroka:

1. Objavljivanje Božanskog otkrivenja: „Ovako govori Jahve“ proročanstva su koja otkrivaju Božji karakter, odredbe saveza i otkupiteljske svrhe (Izlazak 4:22-23; Hošea 11:1-9).

2. Provođenje saveza: Proroci su prekoravali narod (Izrael) zbog kršenja saveza i pozivaju na pokajanje (Ponovljeni zakon 28; 2. Kraljevima 17:13; Hošea 4:1-3).

3. Predviđanje budućnosti: Proricanje se kreće od neposrednih sudova (1. Kraljevima 21:17-19) do dalekih mesijanskih proročanstava (Izaija 53; Mihej 5:2; Zaharija 12:10).

4. Zastupnička molitva: Mojsije, Samuel, Ilija i Amos mole za milost (Izlazak 32:11-14; 1. Samuelova 12:23; 1. Kraljevima 18:37; Amos 7:2-6).

5. Pouka i izgradnja: Proroci su često poučavali javno (2. Kraljevima 17:13) i privatno (2. Samuelova 12:1-15), te su na taj način oblikovali nacionalnu savjest i osobnu svetost.

Molitva proroka Habakuka na Šigionotu. GOSPODE, čuo sam besjedu tvoju i uplašio sam se! GOSPODE, oživi djelo svoje usred godina, usred godina obznani ga!

U gnjevu se prisjeti milosrđa! Habakuk 3:1-2

-PROROČKO DJELOVANJE IMA VIŠE DIMENZIJA: ONO GOVORI U DANAS, IZ PERSPEKTIVE BUDUĆEG SVIJETA, A POVEZANO JE SA PRETHODNIM BOŽJIM GOVOROM I DJELOVANJEM.

TRADICIJA

Ona zajednica koja živi proročki pozvana je istovremeno biti moderna i biti dijete tradicije. Koju shvaća ozbiljno: kao svetu povijest u kojoj pronalazi svoj identitet, jezik, djelovanje ali budućnost.

Kada takva zajednica ljudi počinje prepoznavati nesuglasje između Božje tradicije i sadašnje prakse crkve, ona  će moći napraviti razliku,  suočiti se sa Istinom i zastupati za to u molitvi.

Znati ispravno artikulirati što želimo reći, bez da zapnemo u zamci  tradicionalističkog fundamentalizma je uspjeh.

Tradicionalistički fundamentalist sličan je proroku jer svim srcem želi naslijedovati iskustva i znanje svojih prethodnika. Pokušava primjeniti ta iskustva i znanja bez prethodnog jasnijeg duhovnog ili socijalnog razumijevanje o tome u kakvom vremenu živi.

On je poput konzerve sa prozorom! Ima djelomičan uvid u aktualnu stvarnost, ali je i od nje odvojen (ta stvarnost ne može promijeniti njega niti ju on ne mijenja).

On je nervozan, tjeskoban kada promatra kuda ide današnji svijet, zabrinut je za budućnost svijeta sa kojim ionako nema velikog dijaloga.

Ako je proročka crkva pozvana moliti u vjeri u Boga, fundamentalistički tradicionalist se oslanja na vjeru svojih prethodnika i trenutnih “pomazanika”.

SADAŠNJOST

Proročka crkva i proročki ljudi su glas koji viče u pustinji današnjeg vremena (Iz 40:3-5).

Oni ne dozvoljavaju da sjećanje na Božja djela bude izbrisano iz sadašnjosti!!!

To su ljudi molitve koji primarno u molitvi traže i zastupaju za rješenje kao i za razumijevanje situacija sa kojima se suočavaju.

Oni govore jezikom koji moderan čovjek može razumijeti, ali im je srce istovremeno postojano na vječnom Bogu.

Oni čeznu za svježim Božjem djelovanjem, ali su istovremeno zahvalni na onome što imaju kao baštinu prošlih Božjih djelovanja.

Oni promatraju sadašnjost kao uzrok i kao poslijedicu.

Uzrok: ono što činimo (ili ne činimo) danas ima svoje poslijedice u budućnosti.

Poslijedica: radi nekih postupaka u prošlosti mi smo tu gdje jesmo.

To je možda i temeljna motivacija da žive prema apostolskoj uputi:

Pazite zato kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri. Efežanima 5:15

Proročki narod razumije istovremenu bitnost LOGOSA i REME i traži ju svakodnevno za sebe, kao i za svijet.

Logos je riječ koja govori.

Logos je više od samoga teksta, kršćani ga također ppoznaju kao sveto Pismo.

Sveto Pismo nije Bog, ali je dio Božanskog uma i naravi koju nam je Bog želio otkriti.

Zato Pismo trebamo poštovati i biti Mu podložni kao da stojimo pred samim Bogom.

Pismo nam daje uvid i informacije o tome tko je Bog, što je Bog učinio, što Bog želi učiniti, što voli, a što ne voli itd.

Logos ili riječ koja govori kroz Pismo je temelj duhovnog života, pravovjerja i identiteta kršćanina.

Logos u sebi istovremeno sadrži povijesne, etičke, pripovjedačke elemente kao i osobna svjedočanstva povijesnih likova i njihovih iskustva sa Bogom.

Rema je riječ od Boga koja je izgovorena život pojedinca.

Ona govori u specifičnu situaciju, u specifičnom vremenu.

Izgovorena riječ (rema) donosi život u određenu situaciju, ona nije općenita već je ojačana pomazanjem Duha Svetoga koji govori osobno u pojedinu situaciju.

Rema po Duhu može biti citirani Logos (zapisani tekst) ili riječ neovisna o Pismu koja je usklađena sa objavljenim istinama zapisane Božje riječi.

Prema tome, vjera dolazi od slušanja, ali od slušanja riječi Božje. Rimljanima 10:17

Vjera ne dolazi samo radi čitanja Biblije, već kada Biblija, propovijedanje i svjedočenje postane Riječ izgovorena sada u našu situaciju.

BUDUĆNOST

Proročka crkva svojim življenjem najavljuje budućnost.

Vjerujem da su to pojedinci koji žele stvoriti zajednicu radikalne nade.

Što to znači?!

To znači da im je dana milost gledati iznad trenutka i okolnosti u Božji um i planove.

"Svaka nada je očekivanje, ali svako očekivanje nije nada, nada je uvijek očekivanje oslobođenja." Herbert Plügge

Crkva koja razumije vrijednost tradicije vjere ima putokaz koji joj pomaže uhvatiti se u koštac sa modernom kulturom koja možda odbacuje vrijednosti tradicije vjere.

Crkva ima zadatak odgajati, njegovati i izazivati ​​svijest i percepciju dominantne kulture oko nje.

Crkva je svakako i proricatelj budućnosti i to primarno zato što živi eshatološki. To znači da se kreće prema onoj budućnosti koja je najavljena i koja ako se prihvati vjerom može imati snagu utjecaja na naše djelovanje u sadašnjosti.

Bez tih fokusa proročki aspekt kršćanstva pretvara se u još jedan oblik proricateljskog kulta ili narodne pobožnosti koja je sama sebi svrha i ne koristi nikome.

Petar Fabijanić