Je li moderni ekumenski pokret put do jedne svjetske religije?
Jednom sam prilikom bio u Jeruzalemu i među mnogim povijesnim građevinama bili smo odvedeni vidjeti Crkvu Svetog groba u Jeruzalemu. Vodič nam je ispričao smiješnu priču o ljestvama na pročelju crkve: U 18. stoljeću netko je na pročelje postavio ljestve, vjerojatno želeći nešto popraviti na crkvi. Budući da je imovina crkve podijeljena između šest kršćanskih denominacija, došlo je do rasprave među kršćanima tko je postavio ljestve. Kako se nisu mogli dogovoriti, gradske su im vlasti zabranile skidanje ljestava. Ljestve su ostale do danas na pročelju crkve. Sve što se događa u Crkvi Svetoga groba mora odobriti gradska vlast, jer se kršćani ne mogu dogovoriti ni o čemu. Oni to nazivaju zakon „Status Quo“-a. Samu crkvu je stoljećima svaki dan otvara i zatvara jedna arapska obitelj. (https://www.atlasobscura.com/places/immovable-ladder-church-holy-sepulchre)
Interakcije između različitih kršćanskih denominacija sadrže slične priče poput ove gornje.
Tužna je to slika onoga što je ostalo od Isusove molitve "da svi budu jedno".
S druge strane, možemo vidjeti kako ljudi pokušavaju stvoriti neki oblik religijskog mutanta koji bi zadovoljio sve ljude. Jedan primjer je Krislam koji je utemeljio nigerijski vjerski vođa po imenu Tela Tella 1970-ih. I Bibliju i Kur'an priznaje kao svete knjige, a na sastancima čita iz obje knjige. Isto tako, jednako se slave i kršćanski i muslimanski praznici. Bog i Alah se smatraju istim Bogom.
Moja je želja formulirati jasnu granicu između zdravog ekumenizma koji dovodi mnogo različitih kršćana u dobre odnose i vjerskog sinkretizma kao alata političke agende za kontrolu i manipuliranje ogromnom skupinom vjernika različitih vjera.
EKUMENA
Grčka riječ oikumene (οἰκουμένη) iz koje je skovan pojam „ekumenizam“ znači: svijet nastanjen ljudima, svijet gotovo kao kuća čovječanstva.
Ekumenizam kao pokret je motiviran Isusovom molitvom da svi koji vjeruju u Njega budu jedno kao što je on s Ocem i Otac s njim (Ivan 17:20-21). Biblija poziva vjernike da očuvaju jedinstvo Duha u svezi mira (Efežanima 4:3) ta vrsta jedinstva je prikazana u ranoj crkvi (Djela 2:41-42).
Jedinstvo također znači da kršćani žive zajedno u svjetlu Isusove prisutnosti gdje postoji čišćenje od svih grijeha (1. Ivanova 1:5-7).
Takav bih crkveni ekumenizam nazvao biblijskim ili zdravim ekumenizmom, jer počiva na zdravim (biblijskim) temeljima.
POVIJEST EKUMENIZMA
U ljeto 1910. evangeličke crkve okupile su sve evanđeoske misijske udruge u svrhu institucionalizacije sa svrhom misionarske suradnje. Naravno, preduvjet za to bilo je odbacivanje svih tema koje bi mogle izazvati razdor. Nakon dugotrajnih priprema, bilo je moguće sazvati prvu "Svjetsku konferenciju o religiji i organizaciji". Drugi poticaj ekumenskom pokretu došao je iz mirovnog i socijalnog rada koji je ojačao prije Prvog svjetskog rata i doveo do osnivanja "Svjetskog saveza za prijateljsku suradnju crkava". Na prvom poslijeratnom zasjedanju osnovan je pokret "Praktično kršćanstvo", okupljen oko pitanja socijalne etike. Godine 1948. u Amsterdamu je osnovano “Svjetsko vijeće crkava (WCC)” koje je predstavljalo gotovo sve kršćanske denominacije u svijetu osim Rimokatoličke crkve.
WCC je prema njihovoj web stranici: “…zajedništvo crkava koje ispovijedaju Gospodina Isusa Krista kao Boga i Spasitelja prema Svetom pismu, i stoga nastoje zajedno ispuniti svoj zajednički poziv na slavu jednoga Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha. “ (https://www.oikoumene.org/about-the-wcc.)
U svom programu WCC su pozvani na kršćansko zajedništvo, misiju i evangelizaciju, služenje čovječanstvu, traženje pravde, mira među ljudima itd.
ZDRAVI EKUMENIZAM
Ne smije se zanemariti da danas postoji ogromno tijelo kršćanskih denominacija koje prepoznaju zdravi ekumenizam kao alat za donošenje Evanđelja ljudima.
Donošenje evanđelja cijelom naseljenom svijetu (oikomene) zapravo je izvedeno iz evanđelja prema Mateju 24:14 gdje Isus izjavljuje:
I ovo će se evanđelje o kraljevstvu propovijedati po svemu svijetu (oikomene) za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći svršetak.
Ekumenizam bi dakle značilo: biti vjeran Isusovoj velikoj zapovijedi i ne raditi kompromise s drugim religijama.
WCC navodi da se ekumenizam ne smatra jedinstvom svih ljudi koji se smatraju vjernicima, već jedinstvom različitih ljudi i kršćanskih denominacija koje priznaju Kristovu vlast.
Kristoliko jedinstvo kršćana slaže se da u smislu spasenja ljudi Bog ne pravi razlike među ljudima, ali svakog čovjeka bez obzira na spol, boju kože, naciju ili vjeru poziva u spasenje po Isusu Kristu.
Isus je to nazvao ponovnim rođenjem (Ivan 3:3). Novim rođenjem osoba prima Duha Svetoga koji u njoj djeluje snagom unutarnje i preobrazbe koja utječe na čovjekovo ponašanje.
Zdravi ekumenizam trebao bi težiti istom cilju – proslaviti Boga i svjedočiti za Krista kroz posvećeni život Kristu u različitim kršćanskim denominacijama.
RELIGIJSKI PLURALIZAM U EUROPI
Prema Aspen Institutu (https://www.aspeninstitute.org/blog-posts/religious-pluralism-101/) ; definicija religijskog pluralizma je stanje postojanja u kojem svaki pojedinac u vjerski raznolikom društvu ima prava, slobode i sigurnost da obožava ili ne, prema svojoj savjesti.
To je zadovoljavajuća definicija vjerojatno stvorena u glavama ljudi s kršćanskim svjetonazorom.
Ali što ako jedna religija sputava drugu?
Dok sam prije nekoliko godina bio u londonskoj zračnoj luci razgovarao sam s čovjekom na pultu koji je Sikh- što je bilo očito zbog njegova specifična turbana-pokrivala za glavu. Dastar - posebna vrsta pokrivala za glavu povezana je s njihovom vjerom. Dotični čovjek imao je slobodu nositi svoj vjerski simbol, s druge strane, križ kao simbol kršćanstva maknut je sa svih javnih prostora na istom aerodromu.
Razlog za ovakvu odluku je taj što križ podsjeća nekršćane na zla koja su počinjena u ime kršćanske vjere (križari, spaljivanje vještica itd.)?! Imamo li pravo na takvo generaliziranje?!
Diljem Europe podižu se neki novi pokreti pokušavajući utopiti u srž kršćanstva ne biblijske i potencijalno opasne svjetonazore.
New Age na primjer je vrlo popularan i on nema problema uključiti druge religijske svjetonazore u svoj. To je pokret koji je otvoren za bilo koju vrstu duhovnosti stvarajući raznoliku mješavinu koja zapravo odgovara svima i ne vrijeđa nikoga.
Zanimljiv dokumentarac na YouTubeu pod nazivom „Bogovi nev agea“ („God's of new age“) govori o širenju new age religije na zapad. (https://www.youtube.com/watch?v=LH4QyoSKmAw&t=2417s)
Autor je prikupio mnogo informacija o različitim organizacijama koje imaju misiju promicanja dinamičnog hidnuizma poput joge ili meditacije kako bi zapadnjake upoznali s new age filozofijom.
Na primjer: u zapadnom načinu razmišljanja joga se smatra nekom vrstom tjelesne vježbe, prakticira se i promovira čak i u nekim crkvama kao „zdrava praksa“, dok se istovremeno u Indiji joga smatra ozbiljnom vjerskom aktivnošću.
Autor zaključuje da je joga alat za otvaranje ljudi na zapadu za istočnjačke religije dio lukavog plana spajanja kršćanstva s new age religijom(ama). Isus je za sebe nedvosmisleno rekao jasno da je On Put, Istina i Život (Ivan 14:6). Odnos sa Bogom za kršćanina počinje sa prihvaćanjem Isusa Krista i podlaganjem Njegovom Gospodstvu. Kršćanstvo je po ovome ekskluzivno u odnosu na new age te bi se ovakve prakse poput joge za kršćane trebale smatrati nepoželjnim.
Drugi primjer je guruizam. U hinduizmu se guru smatra Bogom na zemlji, Božjom reinkarniranom moći na zemlji. Guruizam je autoritarni svjetonazor koji zahtijeva slijepu poslušnost bez ikakvih pitanja. Kada su ljudi uvučeni u to, nisu svjesni da su manipulirani i kontrolirani od strane čovjeka-gurua. Kontrola i manipulacija na religijskom polju nije čudna stvar, a zbog toga su se dogodile mnoge tragedije (primjerice Jim Jones; Rajneesh-Osho, Swami Shyam i još mnogo toga). New Age na svjetskoj razini utjecao je na mnoge razine našeg društva - posebice na industriju zabave.
Isus je vrlo jasan o tome kakav glas kršćanin treba čuti. Rekao je da Njegove ovce poznaju Njegov glas (Ivan 10:1-10). Vrhovni autoritet vjere za kršćanina je Bibija. Bibiji MORAJU biti podložni vjernici i službenici.
Isus je po pitanju „gurua“ totalitarnih vjerskih sustava upozorio svoje učenike i podučio ih ovim riječima:
Ali Isus ih je pozvao i rekao: “Znate da vladari Pogana nad njima gospodare i velikaši nad njima vladaju. Ali ne smije tako biti među vama! Nego onaj koji hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj. I onaj koji hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga. Kao što ni Sin čovječji nije došao da mu poslužuju, nego da on poslužuje i život svoj preda kao otkupninu za mnoge. Matej 20:25-28
U pluralizmu religija postoji mnogo različitih glasova koje ljudi mogu lako zbuniti i dovesti u zabludu. Mnogi vjernici nisu toliko dobro upoznati s vlastitom vjerom pa nesvjesno miješaju različite vjere u vjerski sinkretizam.
Radi svih ovih stvari je nemoguće prihvatiti stapanje svih religija (sinkretizam) u jednu kao konačni oblik ekumene ili jedinstva za koju je molio Isus!
TKO ĆE BITI PRVI NA VRHU PLANINE RELIGIJE?
Mnogi svjetski vjerski poglavari uvijek žele biti na prijestolju „planine religije“, te koriste sve moguće alate kako bi ostali na vrhu.
Papa Franjo je u videu iz siječnja 2016. (https://www.youtube.com/watch?v=-6FfTxwTX34&t=84s) ustvrdio da mnogi ljudi u svijetu razmišljaju, traže i susreću Boga na različite načine, svi ljudi imaju jednu zajedničku poveznicu, a to je da su djeca Božja. U tom videu budistička svećenica, židovski rabin, rimokatolički svećenik i muslimanski svećenik daju istu izjavu da vjeruju u ljubav. Na kraju; Papa zaključuje kako vjeruje u svačiju molitvu. Pozicionirao se kao promicatelj i predvodnik nekog novog oblika religijskog sinkretizma utemeljenog na nekoj vrsti od „ljubavi“. Čini se kao da Papa slavi pluralizam, sinkretizam a naziva ekumenizmom sa sobom na vrhu te piramide.
Zanimljivo mi je je da je Rimokatolička crkva, koja nije članica WWC, veliki promicatelj i pokrovitelj „dijaloga među različitim religijama“.
Jasno je da bi takva vrsta dijaloga mogla funkcionirati, trebalo obožavati svakog predstavljenog „boga“, a promotori sinkretizma našli su zajednički nazivnik za sve „bogove“, kojeg zovu „ljubav“.
LJUBAV?!
Ljubav je sjajna riječ, ona objašnjava najdublje ljudske emocije prema bližnjemu. To je uzvišena ideja filozofije, etike, književnosti i religije.
No, različiti svjetonazori i religije različito gledaju na ljubav:
U jednoj od hadisa, Muhammed je rekao: "Nećete ući u raj dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok drugom muslimanu ne budete voljeli ono što volite sebi.“ (https://en.wikipedia.org/wiki/Religious_views_on_love)
Drugim riječima ovo je definicija u kojoj čovjek voli samo sebi slična-muslimana!
Za hindusa je ljubav dužnost koju mora zaslužiti savršenim životom, kako bi na kraju postigao nirvanu.
Kršćanstvo promovira agape koja je bezuvjetna ljubav Boga Oca prema čovjeku koji je dao svog jedinog Sina Isusa za cijelo čovječanstvo:
Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni. Ivan 3:16
ANTIKRIST
Sinkretističko jedinstvo sa zajedničikim nazivnikom „ljubavi“ čini se mogućim samo ako se redefinira ljubav, bog ili religija, a pritom se u ovaj novi sinkretistički model pomiješaju svi mogući svjetonazori.
Tko bi mogao učiniti takav presedan! Taj "netko" morao bi biti vrlo utjecajan i karizmatičan. Pokušaj ujedinjenja svih ljudi isključivanjem Boga Stvoritelja može se pratiti unazad do biblijske priče o Babilonskoj kuli:
Oni su rekli: 'Idemo, sagraditi sebi grad i kulu čiji će vrh dosezati do neba i steknimo si [čuveno] ime, tako da ne budemo raspršeni [u odvojene skupine] i raspršeni po površini cijele zemlje.” Postanak 11:4 (AMP).
Ima li što loše u tome da ljudi pokušaju živjeti zajedno i u nekom obliku harmonije?
Svima nam je jasno da se ljudima nije lako međusobno dogovoriti i dugo ostati zajedno bez sukoba ili nesporazuma. Jedini način da ljudi žive zajedno dulje vrijeme je ako nad svima postoji neka autoritarna sila koja će ih držati "pod kontrolom" neke ideologije.
Komunizam je bio jedan takav primjer. Izvana je sve izgledalo sjajno i bajno, propaganda je govorila o napretku, ali kad se sve raspalo, svima je bilo jasno da je komunizam daleko od utopije svijeta pravde i jednakosti.
Možda je miješanjem jezika Bog zapravo sačuvao čovječanstvo od potencijalnog globalnog tiranina koji bi se prije ili kasnije postavio nad takvim ujedinjenim čovječanstvom kao nekakav proto-antikrist koji će sebe proglasiti bogom.
Biblija govori o tom “čovjeku grijeha” i “sinu propasti”. On će doći i zavoditi ljude znakovima i čudima, sjediti u hramu Božjem i tvrditi da je sam Bog. (2. Solunjanima 2,1-12). Govorit će velike riječi protiv Svevišnjega i iscrpljivat će svece Svevišnjega i mislit će promijeniti vremena i zakone” (Daniel 7:25).
Svoju kontrolu uspostavit će manipulacijom i „slatkim riječima“ privući mnoge. Oni koji mu se suprotstave bit će progonjeni, mučeni pa čak i ubijeni.
Ne mislim da još živimo u ovoj eri, ali sinkretizam i lažni ekumenizam mogu biti dobro sredstvo pripreme za tu moguću neugodnu budućnost.
ZAKLJUČAK
Kao što je ranije rečeno, ekumenski pokret prvenstveno je zamišljen kao mjesto dijaloga između kršćana različitih denominacija.
Paralelno s ekumenskim djelovanjem Crkve na evangelizaciji svijeta odvija se vrlo aktivan sinkretistički pokret u svijetu predvođen moćnim vjerskim vođama koji nastoje dati novo značenje riječi ekumena
Takav pogrešan pristup ekumenizmu može dovesti do stvaranja mutirane religije koja nastoji obuhvatiti sve koji traže “duhovnost”.
Moje osobno mišljenje je da je kršćanstvu potrebna obnova i povratak korijenima vjere i snazi Duha Svetoga. Da voditelji unutar kršćanskih skupina mole i rade na tome da kršćanstvo bude pokret koji će preokrenuti svijet naviještajući radosnu vijest o pomirenju između Boga i čovjeka, ali i čovjeka s čovjekom.
Petar Fabijanić
Comments