KRALJEVSTVO BOŽJE ILI KRALJEVSTVO MOJE?!

I obilazio je Isus cijelu Galileju poučavajući u njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o kraljevstvu te je ozdravljao svaku bolest i svaku nemoć među ljudima.

Matej 4:23

A nakon što je Ivan bio predan u tamnicu, Isus je došao u Galileju propovijedajući evanđelje o kraljevstvu Božjem, i govoreći: “Vrijeme se ispunilo i kraljevstvo se Božje približilo! Pokajte se i vjerujte evanđelju!”

Marko 1:14-15

U oba navedena retka, Matej i Marko izvještavaju i dinamičnom Isusovom djelovanju u području Galileje. Galileja je područje koje se nalazi oko Galilejskog jezera, mnogi su se gradići i sela nalazili na obalama jezera: Kafarnaum, Magdala, Betsaida…

Uz izvještaje o mnogim čudesima, iscjeljenjima i oslobođenjima, Matej i Marko nam zajedno otkrivaju i sadržaj Isusova propovijedanja:

„Pokajte se i obratite, vjerujte u Evanđelje jer se približilo Kraljevstvo Božje“

Isus nije promovirao svoju službu ili određeno rabinsko učenje, već je NAVIJEŠTAO BOŽJE KRALJEVSTVO.

Temeljna razlika između promocije vlastitih shvaćanja i naviještanja dolaska Božjeg kraljevstva nalazi se u subjektu!

Subjekt je u gramatici onaj dio rečenice koji pokazuje vršitelja radnje: tko djeluje, tko govori i tko dolazi.

U filozofiji, subjekt je biće koje djeluje nasuprot vanjskom svijetu kao objektu spoznaje, to je nositelj svijesti (ili sama svijest), to je izvor spoznaje, nositelj spoznaje.

U Isusovom naviještanju Božjeg kraljevstva, Bog je taj subjekt koji djeluje, govori i očituje se po čovjeku Isusu, a kasnije se očitovao i po drugim učenicima koji su navješćivali identičnu poruku kao Isus. Isus je naviještao Božje Kraljevstvo kao temeljnu istinu kojoj se svatko treba podložiti ako želi ući u Božje vječno kraljevstvo.

Propovijedanje može nekima biti beznačajno, pa čak i dosadno, pogotovo ako je subjekt o kojem se govori mrtav, odsutan ili nedjelotvoran.

U Isusovom propovijedanju i djelovanju Bog kao temeljni subjekt i Božje Kraljevstvo kao konačna definicija postojanja bili su itekako bio djelotvorni.

Čudesa i znakovi, proročanski govor i uvid, autoritet i otkrivenje u propovijedanju ljudima su bili skup dokaza da je Bog itekako bio prisutan u Isusovu životu:

I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.  Marko 1:22

Nama koji se nalazimo dva milenija nakon, to i nije toliko „novo“ jer većina kršćana bez obzira na denominaciju ispovijeda vjeru u Krista kao Put, Istinu i Život!

Priče o Isusu poznate su, prepričavane i propovijedane, a mnogi od nas ih slušaju praktički od ranog djetinjstva. 

Nama je sve to NORMALNO!

Ipak moram zaključiti da se tzv. propovijedanje Evanđelja u nekim crkvama uvelike razlikuje od Isusovog navješćivanja i svjedočenja Crkve iz Djela apostolskih. U današnjim crkvama možemo slušati raznolike poruke: o tome kako bolje živjeti, što ne smijemo ili smijemo, a i političke poruke također nisu rijetke. Kao da postoji zahtjev da se propovijedanjem treba moći pokriti sve moguće životne teme i izazove.

Isus je svakako povremeno doticao sve navedene teme, ali ih je gotovo uvijek koristio kako bi svoje slušatelje uputio prema Bogu i Kraljevstvu Božjem jer je centar propovijedi uvijek bio „okomit“.

Različite poruke mogu imati u sebi dosta biblijskih citata i ljudske mudrosti, ali kako bi one bile proglašene autentičnima potrebno ih je provjeriti „Isusovim testom“.

Usmjeravanje prema Bogu-subjektu potvrđuje propovjednikovu autentičnost. Je li Bog centralni subjekt prema kojem se sve treba uskladiti ili je Bog samo alat koji nam pomaže da obogatimo svoje živote?

Moguće je propovijedati o moralu, zdravlju, napretku i nadnaravnom i bez Božje prisutnosti. Ako je bitnije naglasiti određene tehnike molitve, slavljenja, pozicije tijela,  ili pomazanja određenog propovjednika kako bi „ljudi primili blagoslov od Boga“,  od toga da je u centru propovijedi Bog i Njegovo otkupiteljsko djelo u Isusu Kristu autentičnost propovijedi je upitna. 

Ne sumnjam u dobre namjere takvih propovijedi, ali ako one ljude usmjere prema onome što Bog može učiniti za njih, umjesto da ih usmjere ka Bogu, smatram da su promašene!

U centru Evanđelja je Isus Krist: Njegov život, Njegova služba, Njegovo otkupiteljsko djelo i Njegov poziv čovjeku da Ga nasljeduje!

Propovijedanje Evanđelja nije čovjekovo mišljenje o Isusu, već svjedočenje o Njemu. Svjedok je doživio nešto sa Bogom što mu je promijenilo život i o tome govori tj svjedoči te svojim svjedočenjem dotiče život onih koji ga slušaju.

Evanđelje nije samovoljno tumačenje Isusovih riječi i stavljanje u kontekst koji nekom odgovara.

Evanđelje nije uspavanka koja govori da Bog voli sve ljude i da bilo tko na bilo koji način može slijediti Boga kako on/ona to smatra prikladnim.

Isus je svojim učenicima dao nalog:

Tada im je rekao: “Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju. Tko povjeruje i krsti se, bit će spašen, a tko ne povjeruje, bit će osuđen. A ovi će znakovi pratiti one koji povjeruju: u moje ime će đavle izgoniti, novim će jezicima govoriti, zmije će uzimati, i ako popiju što smrtonosno, nipošto im neće nauditi; na bolesne će polagati ruke i oni će ozdraviti.” Tako, dakle, nakon što im je Gospodin to rekao, bio je uzet u nebo i sjeo zdesna Bogu. A oni su otišli i propovijedali svuda; Gospodin je s njima surađivao i potvrđivao Riječ popratnim znakovima. Amen.

Marko 16:15-20

Propovijedanje: to je zadatak, a ne posao! Osoba koja želi biti propovjednik trebala bi govoriti kao svjedok Božje Riječi. Ona osoba koja smatra da je pozvana je propovijedati ima zadatak tumačiti, objašnjavati i primijeniti Evanđelje konkretnim osobama u konkretnim životnim situacijama i pritom ne dodavati ili oduzimati ništa što bi ljude odvojilo od upoznavanja Osobe Isusa Krista. Propovijedanje bi trebao biti očitovanje, utjelovljenje zapisane Riječi kroz izgovorenu riječ!

Propovjednik je glasnik! On ne posjeduje poruku. Njemu je poruka povjerena, a on je dužan prenijeti poruku autentično i istinito bez dodavanja ili oduzimanja!

Propovijedanje Evanđelja prate znakovi: oslobođenje, ozdravljenje, govor u novim jezicima i posebna Božja zaštita nad propovjednicima Evanđelja.

U današnjim se crkvama često zna odvojiti jedno od drugoga. Tako da imamo crkve specijalizirane za određene karizmatske manifestacije poput proročkih crkvi, onih koje se bave oslobađanjem ili iscjeljivanjem, biblijskom podukom itd.

Mislim da je Isus uključio čitav paket, a ne samo jedan dio!

Vjerujem da Bog želi da svatko od nas u svom području obuhvata autentično svjedoči o Njemu i Njegovom Kraljevstvu sa istim žarom, autoritetom i silom kao što su to činili Isus i rani apostoli.

Kako bi to mogli ispuniti, vjerujem da nam je potrebno OSLOBOĐENJE od naših vlastitih požuda i ambicija da budemo uspješni i popularni, te da Isusa uvijek učinimo centrom svojeg propovijedanja i da svojim životima uvijek svjedočimo da nam je Kraljevstvo Božje svrha i cilj naše potrage za smislom.

Petar Fabijanić