Tijekom svoje službe pastora sam u više navrata doživio susret sa prevrtljivim ljudima. Jedan dan su se zaklinjali na nekakvu vjernost i odanost koju ionako nisam tražio, ali su ubrzo promijenili svoje stavove i postali žestoki protivnici željni "moje krvi". Moj osobni stav prema ovakvima se sa vremenom miijenjao: od toga da sam ulazio u snaža suočavanja, kajao se za "grijehe" koje nisam učinio sve do današnjih dana kada sam naučio da se jednostavnije povući iz ovakvih situacija i pokušati nastaviti živjeti dalje.
No, nakon nekog vremena bi se neki od "protivnika" pokušali vratiti u moj život te su riječima pomirenja ponovno pokušavali ostvariti odnos. U tom "povratku" sam često popustio i opetovano doživio očitovanje iste prevrtljivosti. Katkada sam bio toliko frustriran i žalostan da sam si zamišljao život van ljudskog društva: negdje u prirodi sa par životinja itd. Ipak sam vrlo brzo odustajao od ovakvih odluka jer sam postao svjestan da ako nešto ne naučim iz takvih situacija sigurno ću ponovno biti uvučen u neke krugove "lažnog pokajanja" i razočaranja u ljude. Umijesto bijega od ljudi počeo sam tražiti i proučavati, razgovarati i diskutirati na ovu temu.
U svojem traženju sam pronašao neke "bisere" koji su mi pomogli.
Pero
"Lažno pokajanje je uobičajena taktika stalnih licemjera i zlostavljača raznih vrsta. Kako znamo je li pokajanje stvarno ili hinjeno?
Kad je apostol Pavao pisao korekciju Korintskoj crkvi, pismo je izazvalo tugu među članovima crkve.
Ali ova je tuga bila dobra i božanska tuga koja je dovela do pokajanja.
Sada se veselim, ne zato što ste se ožalostili, nego zato što ste se ožalostili na pokajanje; jer ožalostili ste se na pobožan način, da od nas ni u čemu ne budete oštećeni. Jer žalost koja je po Bogu uzrokuje pokajanje na spasenje za koje se ne kaje, a žalost ovog svijeta uzrokuje smrt. (2. Korinćanima 7,9-10)
Za razliku od žalosti po Bogu koja vodi ka pokajanju, Pavao tvrdi da tuga svijeta proizvodi smrt.
Uz božansku žalost stoji duboka i istinska tuga zbog grijeha. To uključuje sagledavanje grijeha onakvim kakav on jest i sagledavanje njegovih učinaka na vas i druge, uz preuzimanje pune odgovornosti za njega bez isprika ili opravdanja.
Svjetovna tuga je sebična tuga. Više se radi o tome da vam je žao što ste uhvaćeni, zbog krivnje i srama koje doživljavate i kako se zbog toga osjećate. Ovo je osuda koja suptilno zadržava fokus na vama samima. Koliko god ovo čudno zvučalo, otkrio sam da neki ljudi zapravo više vole ostati na mjestu osude. Oni se iskreno ne žele promijeniti, a utonuće u osudu omogućuje im da izraze oblik tuge dok još uvijek ostaju u svom grijehu. To ih oslobađa od osjećaja odgovornosti da promijene svoje ponašanje.
Lažno pokajanje je iskazivanje tuge bez trajne promjene srca i ponašanja. Juda je požalio nakon što je saznao da je Isus osuđen na smrt. Ali to nije bila božanska žalost jer bi inače dovela do pokajanja i spasenja. Umjesto toga dovelo je do smrti, krajnjeg rezultata svjetovne tuge.
Uzmite u obzir i faraona kao primjer lažnog pokajanja. On je opetovano rekao Mojsiju da će pustiti izraelski narod da ode, i odmah se predomislio kada bi data pošast bila uklonjena. On nije bio istinski zainteresiran za promjenu svog ponašanja; želio je samo otklanjanje posljedica. Faraon je više puta otvrdnuo svoje srce pred jasnim prikazima Božje moći. Nakon što je neprestano odbijao svjetlo, sam Bog je otvrdnuo faraonovo srce, ostavljajući ga u stanju u kojem se nikada neće promijeniti.
Istinsko pokajanje ima ploda
U 1. Samuelovoj 26, Šaul ponovno progoni Davida kako bi mu oduzeo život. David ima priliku ubiti Šaula, ali ga odlučuje poštedjeti, a Šaul se ponovno ispričava. Čak poziva Davida da se vrati u palaču, obećavajući mu da mu više neće nauditi:
“Sagriješio sam. Vrati se, sine moj Davide. Jer ti više neću nauditi” (1. Samuelova 26,21).
Ali David je dovoljno dugo vidio obrazac i nije se prevario. Početak 27. poglavlja daje nam uvid u Davidovo razmišljanje:
I David reče u svom srcu: "Sada ću jednog dana poginuti od Šaulove ruke. Nema ništa bolje za mene nego da žurno pobjegnem u zemlju Filistejaca; i Šaul će očajavati zbog mene da me više traži u bilo kojem dijelu Izraela. Tako ću pobjeći iz njegovih ruku.” (1. Samuelova 27,1)
Šaulove riječi zvučale su lijepo, ali njegov dosljedni plod pokazao je suprotno. David je shvatio da nikada neće biti siguran u Šaulovoj blizini , te je odlučio riskirati i živjeti jedno vrijeme u zemlji Filistejaca.
Istinsko pokajanje donosi plod koji dokazuje da je istinito. Kad su saduceji i farizeji došli da ih krsti Ivan Krstitelj, on nije samo pretpostavio da su bili iskreni. Rekao im je da “donesu plodove dostojne obraćenja” (Matej 3,8).
Iako ne bismo trebali vidjeti sebe kao konačnog suca, ne bismo trebali dopustiti da nas lažno pokajanje prevari. Ne trebamo dopustiti da nas netko ponovno zlostavlja samo zato jer je rekao da mu je žao. Povjerenju je potrebno vrijeme da se ponovno izgradi, a pokajanju je potrebno vrijeme da se potvrdi, osobito kada je postojao stalni obrazac destruktivnog ponašanja i životni stil dvoličnosti i licemjerja.
Pastiri, drugi crkveni voditelji i kršćani općenito moraju paziti da nasilnicima i kroničnim licemjerima ne omoguće previše manevara u ovom području. (Pitam se koliko bi pastora danas savjetovalo Davida da se vrati Šaulu nakon njegove isprike, u ime oprosta i pomirenja?)
Kad sam prvi put doživio nečije lažno pokajanje, trebalo je nekoliko opetovanih krugova obrasca dok nisam konačno shvatio što se događa. Sada sam malo mudriji za ovu taktiku. I molim se da rastem u razlučivanju u ovoj dinamici i da budem sposoban brže razlikovati istinito od lažnog.
Također shvaćam da u našoj nadi za ljude da dožive istinsku preobrazbu, budemo ponekad prevareni lažnim pokajanjem.
Toliko želimo vidjeti kako se ljudski životi mijenjaju i ljudi dolaze Kristu. Očajnički želimo vidjeti ljude oporavljene i izliječene. Dobro činimo što želimo te stvari, a postoje mnoga svjedočanstva o Božjoj milosti koja preobražava "najgore" grešnike. Ali također moramo shvatiti kako te nade i želje protiv nas mogu iskoristiti vukovi koji nose ovčju kožu.
Ako silno želimo da pokajanje bude istinito, pazimo da ne budemo zaslijepljeni na prijevaru lažnog pokajanja.
Pravo pokajanje ima plod promijenjenog života. Za rađanje roda treba vremena, ali na kraju će biti jasno.
Evo nekih znakova istinskog pokajanja:
-Istinsko pokajanje preuzima punu odgovornost za grijeh
-Istinsko pokajanje ne opravdava niti umanjuje grijeh
-Istinsko pokajanje prihvaća posljedice grijeha
-Istinsko pokajanje napušta grijeh u srcu i djelovanju
Istinsko pokajanje vas ne pritiska niti manipulira vama da prihvatite ispriku
Ako ste imali posla s osobom koja živi u stalnom licemjerju, imate svako pravo preispitivati iskrenost njenog kajanja i odvojiti vrijeme potrebno da ponovno izgradite povjerenje.
Od prijatelja, obitelji i osobe koja je licemjerna možete čuti stvari poput "ne osuđuj", "svi griješe" i "nitko nije savršen".
Ali potreban je plod pokajanja kako bi se potvrdilo da je došlo do stvarne promjene."
Autor Jake Kail
コメント