KAKO IZGLEDA KADA SE NAROD OBRATI BOGU

Želio bih iznijeti misli koje “kuhaju” u meni nekoliko dana.

Scenski performans Marka Perkovića i njegovih gostiju na zagrebačkom hipodromu nije me posebno zanimao, jer niti sam veliki fan folk rocka niti volim velike mase ljudi.

No, poslijedice ovog performansa nisu me ostavile ravnodušnim.  

Zaključio sam da je stage umjesto glazbe uzurpirala politika i religija i da je glazba bila u nekom trećem planu tako da je prema mom mišljenju ovaj događaj bio zapravo religisko-politički performans.

Politički performans bio je nabijen sa izrazito problematičnim objavama i pozdravima koje većina normalnih ljudi ne može vidjeti drugačije nego što jesu: neoustaške budnice te targetiranje određenih „neprijatelja“ Boga i naroda.

Kada političarima nestaje tla pod nogama tada posežu za vanjskim neprijateljem kao izvorom problema. Ne želim dublje ulaziti u ovu priču jer se ne smatram dovoljno kompetentnim da bi te stvari mogao bolje analizirati.

Što se tiče religijskog performansa, o njemu bi mogao napisati par stvari, ali prvo želim razjasniti razliku između religije i osobne vjere:

Kada govorim o religiji ne mislim nužno o osobnoj vjeri pojedinca, već organiziranom sistemu unutar društva koji određenoj grupi ljudi služi kao agent identiteta, i to ne samo vjerskog, već i nacionalnog u našem slučaju.

Kada je u službi politike, religija uvijek pada na testu autentičnosti. Radi te sprege moderni čovjek sve više odbacuje religijske izričaje, metode i učenja koja su u prošlosti bila ključ za njen primat u raznim društvima. Modernom čovjeku potrebna je autentičnost koja nije prožeta masovnim, već osobnim susretom sa Bogom.

Suočeni sa različitm promjenama u društvu čini se da religijski vođe nemaju adekvatan odgovor na pitanja koja muče mnoge od nas. Pretpostavljam da su zato izrazito pozitivno dočekali nekog tko će ih ponovno progurati do mainstreama društva.

Naime, u tom koordiniranom religiskom napadu i svojevrsnom kultnom mahnitanju mogli su se čuti pojmovi poput: „Maranatha“, „ja i moj dom služit ćemo Bogu“, a potom je Marko Perković u svom govoru rekao da želi da se njegovi fanovi vrate svojim korijenima i tradiciji-kršćanskim korijenima.

Sve su to više-manje lijepe parole koje će većina konzervativnih kršćana radosno pozdraviti. Dok će se drugi zgražati sjećajući se inkvizicije, križarskih ratova i krunica na mitraljezima. Umjesto jedinstva ove su izjave produbile razdor među ljudima. Uz pomoć određenih izjava citiranih iz Biblije, ali izvađenih iz originalnog biblijskog konteksta sila razdora sjela je kao točka na "i".

Svidjela mi se jedna izjava: „Sve mogu sa biblijskim stihovima koje izvadim iz konteksta“.

 Sveto Pismo upozorava na te stvari:

A bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja, nijekati Gospodara koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast. I mnogi će slijediti njihove pogubne puteve. Zbog njih će se pogrđivati put istine. I kroz pohlepu će izmišljenim riječima stvarati od vas trgovačku robu. Njihova osuda već odavno ne oklijeva i propast njihova ne drijema.

2. Petrova 2:1-3

Radi krivih učenja i ljudi koji su izvrtali Božju Riječ, Božji plan spasenja koji je po vjeri u Krista je na lošem glasu među mnogima. Predrasude koje neki ljudi imaju o kršćanima još su više učvršćene nakon hipodromskog i sličnih performansa.

Ispričat ću vam jedan autentični susret sa uobičajenom predrasudom koju sam iskusio na vlastitoj koži. Naime, moj sin je bio optužen od strane nekih ljudi da je u školi zajedno sa svojim kolegama pjevao problematične stihove iz Thompsonovih pjesama. Supruga i ja smo došli na razgovor sa razrednikom. Čovjek je bio pristojan i započeo je priču kako on razumije da ljudi poput nas (kršćani) vole takvu glazbu...bla, bla, bla...

Vrlo sam ga brzo zaustavio odgovorom da mi u našem domu ne slušamo takvu vrstu glazbe, štoviše mi ne volimo takvu vrstu glazbe. Čovjek je ostao šokiran! „Pa dobro kakvi ste onda to vi kršćani?“-pitao je. Kada sam mu pobliže razjasnio naše stavove i svjetonazor, moj sin je bio oslobođen od optužbi.

U kršćanstvu postoji mnogo struja, a ja se pitam jesu li određene uistinu kršćanske ili imaju samo takav naziv. Moja „struja“ ne sluša Thompsona i ne smatra da su Hrvati najbolji narod na svijetu i da su Hrvati posebni ljudi koje će Bog upotrijebiti da „ponovno“ zaustave navale pogana na Europu. Moja „struja“ vjeruje u iskreno pokajanje od grijeha, u pomirenje sa Bogom i sa ljudima. Mi vidimo sve ljude kao braću i ne gledamo nikoga „preko nišana“. Mi volimo našu zemlju i molimo za Božji blagoslov, molimo za one koji su na vlasti-čak i za one sa kojima se svjetonazorski ne slažemo. Ne molimo na trgovima da nas svi vide, već smo okupljeni gotovo svakog dana u kućama i u crkvi i ustrajno molimo i blagoslivljamo našu zemlju.

No, nakon koncerta na hipodromu i u našim se "krugovima" počelo baratati određenim pojmovima koji u sebi nose konotacije nacionalnog buđenja i povratka Bogu koji je navodno posljedica hipodromskog performansa.

Kako bi istražili jesu li te proklamacije samo prazne priče ili iskreni vapaj Bogu, potrebno je zaroniti dublje u Bibliju iz koje su se određene proklamacije citirale te ih potom staviti u ispravni kontekst te na temelju toga zaključiti pravu narav svih tih duhovnih proklamacija dotičnog performansa.

Da li se na hipodromu netko obratio Bogu?!

Ne znam, ali imam pravo istražiti da li se na tom koncertu propovijedalo obraćenje. Jer kako će netko čuti i obratiti se ako mu prije toga nije bilo propovijedano:

 „Kako će čuti bez propovjednika?“ Rimljanima 10:14

Tamo je uistinu bilo propovjednika koji su propovijedali i pjevali pjesme poput ove:

„Maranatha, dođi gospodine u zemlju Hrvata Maranatha, dođi naroda moga

Maranatha, dođi nam brzo i zauvijek ostani... ostani...

Neka prođe vrijeme zavodnika, lažnih prorokaI svih kukavica, izdajica, krivokletnikaI svih varalica, otpadnika, strašnih ubojica

I svih sluga zloga iz naroda mogaSkini lažne maske s lica moje zemlje Hrvatske

Nek' zablista svom ljepotom

I vjerom u Tebe Boga, naroda moga“ (Maranatha-Marko Perković Thompson)

U ovoj pjesmi postoje dvije kategorije ljudi: Thompsonovi hrvati i oni drugi hrvati koji su zavodnici, lažni proroci, kukavice…U ovoj pjesmi Isus je pozvan da dođe i da razotkrije i na neki način uništi one koje Thompsonovi hrvati smatraju dušmanima.

Ja sam u kategoriji onih drugih.

Nemali broj puta nazvan lažnim prorokom, otpadnikom od prave vjere, zavodnikom, sektašem, protestantskim smećem itd.

Jesam li ja prema Thompsonu kvalificiran da se susretnem sa Kristom kada dođe pohoditi Hrvatsku? Vjerojatno ne! Jer će Thompsonovi hrvati vjerojatno u tom eshatonu biti sveta vojska koja će provesti sveti herem nad svim onim drugima.

Da se razumijemo ne vole me niti Tomaševićevi hrvati, niti Grbinovi, niti oni duginih boja…jer se ne poistovjećujem sa ovakvim ideologijama i katkada javno govorim svoje mišljenje o tome.

Isus kojeg ja zazivam da dođe je Onaj koji je svoje učenike poslao u sav svijet, oslobodio ih od uskog židovskog nacionalizma i otvorio im je srca da vide ljude kako ih On vidi. Biblijski Isus je nazvan prijateljem grešnika i carinika, otkupiteljem bezbožnika. To je moj Isus!

Tko su ti bezbožnici, grešnici, kurve i carinici? To smo svi mi:

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe.Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.

Izaija 53:4

Ako postoji neki pravednik u Božjim očima, svakako bi bio istaknut u Bibliji, no, osim Isusa nema pravedna niti jednoga, nema nikoga tko Boga traži (Rimljanima 3:10-11).

Isus Krist ne pravi razlike, On poziva svakoga da dođe, on poziva pojedinca da ostavi svoje teško breme i gorki jaram i ponese Njegov koji je sladak i lak.

On poziva narod jasnim pozivom:

…ako se moj narod, koji je nazvan imenom mojim, ponizi i pomoli te potraži lice moje i odvrati se od svojih opakih puteva, onda ću ga uslišati s neba i oprostiti grijeh njegov i iscijeliti zemlju njegovu.

2. Ljetopisa 7:14

Kršćanski narod koji se naziva božjim, pozvan je učiniti nekoliko stvari: poniziti se, pomoliti se, potražiti Boga i odvratiti se od svojih opakih puteva.

Da li je toga bilo na hipodromu?! Ne mogu reći što se događalo u srcima pojedinaca, ali govor sa pozornice nije pozivao narod na pokajanje već je ukazivao na vanjskog neprijatelja, dok je pravi neprijatelj Božji zapravo u svakom od nas. Bog nas poziva na preispitivanje vlastitih srca, stavova i postupaka u svjetlu Njegove Istine.

Naša oholost i samovoljnost, duhovna pasivnost i nevoljnost za platiti određenu cijenu dovela nas je u stanje u kojem se nalazimo.

Pitam se koliko je ljudi koji su prisustvovali koncertu otišlo drugi dan u crkvu i iskreno se pokajalo za svoje grijehe, pozvalo Isusa da dođe u njihov život i barem pokušalo krenuti drugačijim putem.

Na žalost jedino vidljivo „svjedočanstvo“ ovog masovnog „obraćenja“ je "dan poslije" na hipodromu: hrpa smeća, opori miris piva, vina i gomila opušaka cigareta odbačenih na podu.

Na kraju želim reći da Bog čuje sa Neba, ali za tu komunikaciju nam nije potreban razglas i masa ljudi već tajna klijet i otvoreno srce koje je spremno na korekciju, praštanje i nove početke.

Petar Fabijanić