SAVJEST

Nitko od nas ne može uvijek raditi što želi. 

Uvijek postoje neka ograničenja. 

Postoje ograničenja oko nas, ali i u nama. 

Jedno od ograničenja koje čovjek ima je savjest. 

Martin Luther rekao je da je opasno živjeti protiv savjesti. 

Savjest je naš unutarnji sud koji nas optužuje ili nas brani. 

To bi značilo da onaj koji živi protiv savjesti se zapravo kao da nije svoj, a onaj koji živi po savjesti ima unutarnju sigurnost da hoda pravim putem.

Savjest može biti iskvarena, ili čak biti izgovor za neke svojevoljne agende. 

Zato se u mnogim kršćanskim etičkim spisima obnovljena i Bogom oblikovana savjest izuzetno cijeni.  

Nismo svi isti i nemamo svi jednake poglede na svijet. 

Stoga kada prosuđujemo tuđa dijela i riječi apelirajući na njihov moral ili savjest činimo krivo ako polazimo od sebe jer tada zapravo mi sami postajemo univerzalno mjerilo savjesti ili morala. 

Ne poznajem niti jednog čojveka tko je toliko moralnog, duhovnog ili savjesnog da bi mogao postići takav status. 

Vjerujem da je zdravo imati korekciju savjesti, pogotovo kada shvatimo da smo nešto učinili krivo u odnosu na viši moralni zakon. 

Kako to učiniti?

Savjest je glas Božji u čovjeku, naravno znanje o dobru i zlu, svijest o dobrim i zlim djelima, snaga u čovjeku koja ga potiče na dobro kaže platonizam

Savjest je “bog u tebi”, tvrdi Seneka i najbolje joj se pokoriti. 

Biblijska misao znatno se razlikuje od gore navedenih definicija. Ona čovjekovoj autonomiji nadodaje i Božju objavu. 

Bez Božanske objave nema ispravne spoznaje stvarnosti, a onda ni objektivnog suda o njoj. 

Jer, Bog je veći od naše savjesti. On zna sve. 1 Ivanova  3:20

Ljudska savijest kao unutarnji sud koji ga brani ili optužuje nije veća od Božjeg uvida u čovjekovu nutrinu (savijest).

Kad se recimo nađu u problemu, ljudi se često preispituju, i na temeljiu osobnih moralnih zaključaka mogu prepoznati određene propuste na kojima počinju raditi. Takva im odluka definitivno donosi olakšanje i oprost, ali isključivo ljudska savjest nikako ne može biti čovjekov konačni gospodar.

Sud savjesti za vjernika bi trebao biti ovisan o Božjoj Riječi. 

Čovjekova razumska spoznaja koja je udružena sa određenom duhovnom svijesti kreira savjest. 

Ja sam prihvatio Bibliju kao najviši autoritet koji sam udružio sa svojom vlastitom savjesti

Volio bih ovo malo bolje objasniti: 

To što čitam Bibliju ne znači da prešutno prihvaćam sva moguća religijska učenja koja se pozivaju na Bibliju. Već radije istražujem i propitujem svoje stavove, u svjetlu objavljene mi Božije riječi. 

Na taj način se trudim održati čistu savjest prvenstveno pred samim sobom ali i pred Bogom. 

Do sada nisam pronašao boljeg načina, a mogu posvjedočiti da ovakva postavka donosi i dobre rodove. 

Zato bih preporučio svakome da umjesto prešutne tradicionalne religije ili osobnih zaključaka u kreiranje svojih stavova pokuša uključiti Bibliju.

Poslušajte emisiju "Kultura obnove" na radio Maestralu (95,4 MHz) nedjeljom od 08:00 ili na YouTube-u https://www.youtube.com/watch?v=GltdAU2Osx4