JUDA
I stoga svom revnošću prionite: pridodajte svojoj vjeri krepost, a kreposti znanje, a znanju uzdržljivost, a uzdržljivosti strpljivost, a strpljivosti pobožnost, a pobožnosti bratoljublje, a bratoljublju ljubav. 2. Petrova 1:5-7
Crkva je često slaba na jednoj stvari po kojoj bi trebala biti poznata-međusobnoj ljubavi. Odnosi među vjernima su često bili velike teme poslanica.
Vjernici koji su bili upali u tjelesnost svađali su se oko svega i svačega: od teologije, do bračnih i obiteljskih odnosa, do pitanja tko je na vlasti…
No, bilo je tu i ozbiljnijih situacija. U knjizi Otkrivenja spominje se izvjesna Izabela koja “prorokuje” i tim proroštvom kontrolira, manipulira i zavodi Božji narod.
U povijesti crkve znamo da su postojale različite grupe koje su zanemarivale određene prakse ili istine, izvrtale ih ili pak nadodavali učenja koja nisu bila u skladu sa apostolskim naukom.
Apostol Petar podsjeća na put koji je potrebno slijediti:
Vjera, krepost, znanje, uzdržljivost, strpljivost, pobožnost, bratoljublje=agape!
Jer su se neopaženo uvukli neki ljudi koji su već odavna određeni za tu osudu, bezbožni koji milost Boga našega izokreću u razvratnost i niječu jedinoga Gospodara, Boga, i Gospodina našega Isusa Krista. Judina 1:4
Nisu svi koji su se priključili crkvi imali ispravne nakane. U tim ljudima nije gorjela vjera i otvorenost za Božje znanje koje će ih učiniti boljim ljudima. Oni su svojim osobnim požudama prikrpali kršćanske vrijednosti i kroz različita kriva učenja utjecali su na Božje stado. To su oni koji misle da su bolji od ostalih, da su nadareniji od drugih i da znaju više.
Juda napominje da su se ti ljudi neopaženo uvukli među vjernike, širili su određene nauke i prakse koje nisu biblijske.
Učitelji koji su uznemirili Judine čitatelje nisu neka omražena skupina ‘izvana’.
Oni se mogu nazvati infiltratorima koji su se ‘uvukli’ i svojim su djelovanje prijetili srcu crkvene zajednice.
Juda daje neke reference pomoću kojih možemo zaključiti neke od njihovih karakteristika:
Tako i ovi besramni sanjari oskvrnjuju tijelo, preziru gospodstvo i pogrđuju dostojanstva. A Mihael, arkanđeo, kad se prepirao s Đavlom i raspravljao o tijelu Mojsijevu, nije se usudio donijeti pogrdnu optužbu, nego je rekao: “Gospodin te prekorio!” A ovi pogrđuju ono što ne poznaju; a što poznaju po naravi, kao nerazumne životinje, u tome sami sebe izopačuju. Jao njima! Jer su pošli putem Kajinovim i za nagradu pohlepno pojurili u zabludu Bileamovu te u proturječenju Korahovom propali. Oni su ljage na vašim gozbama ljubavi, kad se s vama goste, hraneći sami sebe bez straha; oblaci bezvodni koje vjetrovi raznose, stabla suha, besplodna, dvaput umrla, iskorijenjena; bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote; zvijezde lutalice za koje se čuva crna tama zauvijek. A o njima je prorokovao i sedmi od Adama, Henok, govoreći: “Gle, Gospodin dolazi s desecima tisuća svojih svetih da provede sud nad svima i presvjedoči sve bezbožne među njima o svim njihovim bezbožnim djelima koja su u bezbožnosti učinili i o svim teškim riječima koje su bezbožni grešnici izgovorili protiv njega. To su gunđala, oni koji prigovaraju, što za požudama svojim hodaju, usta im govore nadute riječi, i u lice se ulaguju radi dobitka. 'Ali vi, ljubljeni, sjetite se riječi što su ih prorekli apostoli Gospodina našega Isusa Krista. Oni su vam govorili da će u posljednje vrijeme biti podrugljivaca koji će hoditi za svojim bezbožnim požudama. To su oni koji se odvajaju, puteni, koji nemaju Duha.' Judina 1:8-19
1. Oni iskrivljuju evanđelje Božje milosti zagovarajući seksualnu dopuštenost (‘oskvrnjuju tijelo’ 8). Na taj način oni su u suprotnosti s Kristovim gospodstvom nad svojim životima (4).
2. Oni su 'sanjari' (8). Ovo vjerojatno aludira na opis lažnog proroka kao 'sanjara snova' (Pnz. 13:1). Juda identificira protivnike kao proroke koji su tvrdili da imaju duhom nadahnute vizije. Budući da su se “prodali” kao proroci oni su u početku bili prihvaćeni s poštovanjem od strane crkve, i tako su se uvukli među njh.
3. Oni ‘klevetaju slavne ‘-anđele ili crkvene utemeljitelje (apostole, proroke i voditelje) (8). To bi moglo značiti da oni preziru Zakon koji je prema židovskoj tradiciji dan preko anđela (Gal 3:19), ili da zbog svojih duhovnih iskustava traže uzvišeniji status od onih koji su trenutno u vodstvu crkve.
4. Dok su sudjelovali u zajedničkim obrocima, oni su zadovoljavali svoje osobne potrebe (12) ne prepoznavajući da zajednički obroci ljubavi imaju prvenstveno duhovni karakter. Oni su se hranili iz zajedničke zdjele koju nisu punili.
5. Oni su 'gunđala i nezadovoljnici' (16) - poput Izraelaca koji su se žalili na Boga u pustinji (Brojevi 14:2-3, 27). To se odnosi na njihovo nepoštivanje Božjeg zakona. Oni slijede svoju vlastitu volju umjesto Božje.
6. Oni su ‘rugači’ (18), smiju se moralnoj čistoći i upozoravaju na božanski sud dok slijede svoje vlastite želje.
7. Budući da su svjetovni i – suprotno svojim velikim tvrdnjama – lišeni su Duha. Budući da je Duh taj koji nas ugrađuje u jedno tijelo (1 Korinćanima 12:13), oni bez Duha jer izazivaju podjele (19).
Sve ovo sugerira da su bili antinomisti (grč. anti = protiv, nomos = zakon) koji su odbacivali tradicionalno židovsko i kršćansko učenje o moralu, uključujući spolni moral.
Imali su napuhane ideje o razini svog partikularnog duhovnog iskustva jer su tvrdili da imaju proročanski uvid ('sanjari') te su se na temelju toga uvukli zajednicu kojoj Juda piše.
Prihvativši gostoprimstvo crkve, pohlepno su iskoristili zajedničke agape, unoseći podjele upravo na ono mjesto gdje crkveno jedinstvo treba biti najživlje izraženo.
Takvi ljudi su prema Judi odavno određeni za osudu, što znači da Bog nije iznenađen, On ima spreman odgovor na tu situaciju, On će zaštititi svoj narod koji Mu ostaje vjeran.
Ti su ljudi izgledali kao ekstremna verzija putujućih proroka.
Proroci su u načelu bili poštovani kao ljudi koji su donosili poseban uvid od Boga. Budući da kao putnici nisu podlijegali disciplinama lokalne zajednice, neki su takvi ‘solo brijači' uzrokovali razdor u crkvi koja je bila nespremna za njihovu pojavu.
JUDINA STRATEGIJA I SAVJET CRKVI
Ali vi, ljubljeni, nadograđujte se na svojoj najsvetijoj vjeri moleći se u Duhu Svetome, sebe očuvajte u ljubavi Božjoj iščekujući milosrđe Gospodina našega Isusa Krista za život vječni. I na neke se sažalite, razlikujući ih, a druge sa strahom spašavajte grabeći ih iz ognja; mrzite i odjeću od tijela okaljanu.
Judina 1:20-23
Suština njegovog apela, osim upozorenja na prirodu i sudbinu lažnih proroka, je:
• uvjeriti svoje čitatelje u pouzdanost izvorne apostolske poruke i potaknuti ih da se za nju bore protiv trenutne prijetnje (3).
•podsjetiti ih da su sami apostoli predvidjeli pojavu lažnih učitelja poput ovih (17).
• pokazati im kako se 'boriti za vjeru' (stihovi 20–23).
•izgrađujući sebe i jedni druge na temelju Pisma i molitve pod nadahnućem Duha Svetoga.
•ostajanje u ljubavi Božjoj.
• iščekujući vječni život koji će Krist u svom milosrđu koje oprašta dati prilikom svog konačnog dolaska (stihovi 20–21).
•odražavajući Kristovo milosrđe u vlastitom stavu.
•pokazivanje milosrđa onima koji se kolebaju pod utjecajem lažnih učitelja, spašavanje drugih od vatre osude.
•pokazivanje milosti prema drugima uz shvaćanje opasnosti svoje situacije ('sa strahom').
•pazeći da se ne zaraze njihovim grijehom (stihovi 22–23).
PETAR
A bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja, nijekati Gospodara koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast. I mnogi će slijediti njihove pogubne puteve. Zbog njih će se pogrđivati put istine. I kroz pohlepu će izmišljenim riječima stvarati od vas trgovačku robu. Njihova osuda već odavno ne oklijeva i propast njihova ne drijema.
2. Petrova 2:1-3
Imaju oči pune preljuba i ne odustaju od grijeha, zavaravaju duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, djeca prokletstva! Ostavili su pravi put i zastranili te slijedili put Bileama sina Bosorova koji je ljubio plaću za nepravednost, ali je bio ukoren za svoju nepravdu: nijemo je magare čovječjim glasom progovorilo i spriječilo prorokovo ludilo. Oni su izvori bezvodni, oblaci olujom gonjeni; za njih je sačuvana najtamnija tama zauvijek. Jer kad govore ohole ispraznosti, kroz tjelesne požude i razvratnosti primamljuju one koji su zacijelo pobjegli od onih koji žive u zabludi. Dok im obećavaju slobodu, oni su sami sluge pokvarenosti. Jer onaj koga je netko nadvladao, taj je onaj koji je odveden u ropstvo. Jer ako su po spoznaji Gospodina i Spasitelja Isusa Krista pobjegli od prljavština svijeta i ako se opet u njih upletu i budu nadvladani, posljednje stanje im bude gore od prvoga. Jer bolje bi im bilo da nisu spoznali puta pravednosti, nego što su se, pošto su ga spoznali, okrenuli od svete zapovijedi koja im je predana. A dogodilo im se prema istinitoj izreci: “Pas se vratio na svoju bljuvotinu i oprana svinja valjanju u blatu.” 2. Petrova 2:14-22
Zbog paralela između 2. Petrove i Judine poslanice često se pretpostavljalo da su lažni učitelji isti u oba slučaja.
2. Petrova nam ne govori jesu li lažni učitelji imali ikakvo pozitivno vjersko učenje (u smislu proroštva kao ovi iz Judine).
Iz biblijskog teksta je jasno da su bili skeptici u pogledu eshatologije koja je bila uspostavljena od strane apostola.
Znajte najprije ovo: da će u posljednje dane doći podrugljivci koji će hoditi po svojim vlastitim požudama i govoriti: “Gdje je obećanje njegova dolaska? Jer otkad su očevi usnuli, sve ostaje tako kako je bilo od početka stvaranja.
2. Petrova 3:3-4
Ovaj skepticizam povezan je i izražen u dva ključna aspekta njihova učenja.
1. Postojao je skepticizam prema teodiceji (učenje koje “ograđuje” Boga od postojećeg zla u svijetu). Prema njima Bog nije uspio intervenirati kako bi uklonio zlo svijetu. Budući da svijet nastavlja svojim putem “bez Božje intervencije”, a očekivana paruzija (ponovni Isusov dolazak) nije nastupila, zaključili su da je vjerovanje u takve intervencije iluzija (3).
2. Nedostatak brze Božje presude za zlo vidjeli su kao poticaj za promicanje slobode za seksualni i bilo kakav drugi tjelesni užitak (I mnogi će slijediti njihove pogubne puteve. Zbog njih će se pogrđivati put istine. a poglavito one koji hode za tijelom u prljavoj požudi i preziru gospodstvo. Drznici, samovoljnici, i ne boje se pogrdno govoriti o dostojanstvu. A ovi, kao nerazumne životinje, po naravi rođene za lov i uništenje, pogrđuju ono što ne razumiju; i oni će u svojoj pokvarenosti potpuno propasti i primiti nagradu za nepravednost. Užitkom smatraju razvratnost usred bijela dana. Ljage su i sramote! Naslađuju se svojim prijevarama dok se s vama goste. Imaju oči pune preljuba i ne odustaju od grijeha, zavaravaju duše nepostojane, srce im je uvježbano u lakomstvu, djeca prokletstva! Jer kad govore ohole ispraznosti, kroz tjelesne požude i razvratnosti primamljuju one koji su zacijelo pobjegli od onih koji žive u zabludi. 2. Petrova 2:2,10,12-14,18)
Ovaj poziv na 'oslobođenje' od bilo kakvog morala možemo usporediti sa dokazima u Judi. Dok iz Judine perspektive upozorenje proizlazi iz antinomijske izopačenosti milosti, ovdje proizlazi iz skepse prema božanskom djelovanju u svijetu i prema eshatologiji.
Također u 2. Petrovoj, u usporedbi s Judinom, izostaje tvrdnja lažnih učitelja da posjeduju Duha i primaju proročanska otkrivenja.
Lažni učitelji koje 2. Petrova vidi kao prijetnju crkvi u suštini su skeptici, a ne neobuzdani karizmatici.
Kao takve, na njih se gleda kao na kršćane koji su napravili kompromis s popularnim suvremenim idejama.[1]
Kao odgovor na propitivanje kršćanske nade od strane lažnih učitelja, Petar daje argumente:
Ovo je, ljubljeni, već druga poslanica, koju vam pišem. U njima objema podsjećanjem potičem vaš neokaljan razum da se sjetite riječi što su ih prorekli sveti proroci i zapovijedi nas apostola Gospodinovih i Spasiteljevih. Znajte najprije ovo: da će u posljednje dane doći podrugljivci koji će hoditi po svojim vlastitim požudama i govoriti: “Gdje je obećanje njegova dolaska? Jer otkad su očevi usnuli, sve ostaje tako kako je bilo od početka stvaranja.” Jer su oni hotimice neupućeni u ovo: nebesa su bila odavna i zemlja je postala iz vode i po vodi, riječju Božjom. Po njima je ondašnji svijet propao vodom potopljen. A sadašnja nebesa i zemlja istom su riječju pohranjena i čuvaju se za oganj u Dan suda i propasti bezbožnih ljudi. Ali u ovo jedno, ljubljeni, ne budite neupućeni: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan. Nije Gospodin trom s obećanjem, kao što to neki smatraju tromošću, nego je strpljiv prema nama jer ne želi da tko propadne, nego da svi dođu k pokajanju. Ali će doći dan Gospodnji kao lopov u noći, u koji će nebesa s velikom bukom proći i elementi će se vrućinom koja sažiže rastopiti, a zemlja i djela na njoj će izgorjeti. 2. Petrova 3:1-10
• Očekivanje Kristova dolaska nije ljudska izmišljotina jer se temelji na svjedočenju očevidaca Isusova preobraženja (2 Petrova 1,16–18; Petar se prisjeća na događaj opisan u Marku 9,2–8). A SZ proročanstva nisu samo ljudski snovi i vizije, već proizvod božanskog nadahnuća (1 Petrova 1,19–20).
• 'Podrugljivci' mogu ismijavati poruku govoreći da je svijet dugo išao svojim tijekom bez božanske intervencije i da Bog ne pokazuje nikakav znak ispunjavanja svog navodnog 'obećanja' o Kristovom dolasku. Ali ne računaju s činjenicom da je Bog djelovao kako bi stvorio svijet i sudio mu kroz potop, te može ponovno djelovati kako bi donio osudu i obnovu svijeta. Oni zanemaruju činjenicu da je Božja perspektiva vremena drugačija od naše. Kršćani mogu živjeti u iščekivanju punom nade, a ne biti uznemireni kašnjenjem. Bog “dopušta odgodu kako bi nam dao vremena za pokajanje.
•Upozorava na opasnosti napuštanja kršćanskog puta i nauka primljenog od apostola. Obećavajući slobodu, lažni učitelji postali su robovi pokvarenosti (2,19).
Iako su krštenjem očišćeni, vratili su se u zagađenost svijeta” (2,20), poput psa i svinje koji pokazuju svoju pravu prirodu vraćajući se svojoj prljavštini (2,22).
• Budući da je cilj Božjeg stvaralačkog nauma za svemir uspostaviti novi poredak ‘gdje je pravednost kod kuće’ (3:13), veza između ljudskog ponašanja i božanskog suda je neizostavna. Osuda je nužan dio Božjeg nadvladavanja zla u svijetu (2,3–10a).
Pravednost se ne može promicati samo ili uglavnom kroz upozorenja o osudi. Autor svojim čitateljima postavlja viziju Božjeg kraljevstva kao poticaj za svesrdno kršćansko življenje (1,11; 3,11-15). U 2,5–10 on predstavlja Nou i Lota kao modele pravednika koji žive u korumpiranom i neprijateljski raspoloženom društvu. I podsjeća ih da njihova sposobnost da žive tako zahtjevnim načinom života proizlazi iz Božje milosti, poziva i osposobljavanja (1,2-4, 10).
OPOMENA
Opomena u 2 Pet. 3 postavljen je u kontekst buduće nade i božanskog suda. Motivacija za ovaj zahtjevan način života je obećanje da će Gospodin sigurno doći procijeniti ljudske živote i uspostaviti novi svijet 'gdje je pravednost kod kuće' (3:9-10, 13). Na početku poslanice opširnija opomena (1,3-11) uokvirena je unutar pripovijesti koja se dotiče prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Božjeg angažmana s čovječanstvom. Bog nas je već pozvao, dao nam je ‘sve što je potrebno za život i pobožnost’, jamči nam ulazak u ‘vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista’ (1,3.11). “
Ključna riječ je 'znanje' (grčki gnosis ili epignosis, stihovi 2, 3, 5, 6, 8). U stihovima 2, 3 i 8 to je specifično znanje o Bogu i Kristu – osobna svijest o Bogu i odnos s njim koji se razvija u onome tko mu pridaje pozornost i odgovara u poslušnosti. Ali u stihovima 5 i 6 pojavljuje se na popisu osobina kojima su vjernici pozvani težiti u ostvarivanju svog povjerenja u Boga – vjera (ili, vjerojatnije, vjernost), dobrota, znanje, samokontrola, izdržljivost, pobožnost, uzajamna privrženost, ljubav (vidi usporedive popise u Rimljanima 5:3–5; Gal 5:22–23; Jak 1:3–4). Ovdje ‘znanje’ vjerojatno znači praktičnu mudrost i razbor koji daje oblik i smjer pobožnom životu.”
Božja je namjera u svemu ovome da ‘postanete dionici božanske naravi’ (1,4). U helenističkoj misli ova se upečatljiva fraza često odnosila na postizanje božanskih kvaliteta poput besmrtnosti ili odvojenosti od svijeta putem mističnog iskustva ili asketskog načina života. Ali 2. Petrova hrabro usvaja helenistički jezik govoreći o moralnoj preobrazbi: vjernici mogu odražavati Božji sveti karakter budući da ovise o Božjoj moći i obećanjima (stihovi 3-4). Ovaj proces može biti dovršen tek 'ulaskom u vječno kraljevstvo' Krista (r. 11), ali ne sumnjamo da počinje sada. U suštini 'sudjelovanje u božanskoj naravi' izražava istu temu kao i Pavlov jezik o biti 'u Kristu' ili Ivanovo spominjanje zajedničkog prebivanja Krista i vjernika (vidi Ivan 14:20)
NEKA PITANJA ZA DANAS
• I 2. Petrova i Judina postavljaju oštra pitanja o izazovu koji predstavlja devijantno učenje. Gdje su granice između ‘ortodoksije’ i ‘hereze’? Kako bi crkva trebala postupati s onima koji promiču neortodoksno učenje među njezinim članovima? Ili je neprikladno postavljati takva pitanja u današnjoj kulturi u kojoj se velika vrijednost pridaje pluralizmu i toleranciji?
•Juda se dotiče pitanja: Kako možemo biti otvoreni djelovanju Duha Svetoga u karizmatskim darovima, a da ne budemo nekritični prema tvrdnjama koje ljudi mogu iznositi da su primili posebne objave od Boga? Koji se kriteriji za prosuđivanje takvih tvrdnji mogu izvesti iz Judinih 3, 17, 19?”
•Kombinirajući tradicionalne izraze kršćanske nade s helenističkim jezikom i temama, 2. Petrova daje model povezivanja evanđelja s stranom kulturom.
• Nada u dolazak Božjeg kraljevstva ostaje ključna tema u društvu koje je izgubilo osobnu nadu i smisao čak i dok se pokušava obnoviti novim napravama i novim iskustvima. 2 Petrova naglašava da se Božje obećanje ne odnosi samo na pojedince i njihove osobne sudbine, već na obnovu cijelog njegovog stvorenja.
[1] Epikurejci su primjerice poricali božansku upletenost u svijet i božanski sud, nazivajući vjeru u nagrade i kazne nakon smrti "mitom" stvorenim u svrhu društvene kontrole. Stoga se često smatralo da potiču nemoral. Lažni učitelji pokupili su elemente epikurejskog svjetonazora i upotrijebili ih da izazovu eshatološke i etičke perspektive apostolskog učenja. Možda su sebe vidjeli kao odvažne radikale koji oslobađaju nežidovsko kršćanstvo od ograničenja nepotrebnih tradicija izvučenih iz židovskog eshatološkog okvira. Ili su možda jednostavno bili toliko pod utjecajem helenističke kulture da nisu jasno vidjeli ključne razlike između te kulture i svoje kršćanske vjere.
Tekst je djelomično preuzet iz knjige "Exploring the New Testament" (Howard Marshall, Stephen Travis and Ian Paul)