Moram zaključiti da su u današnje vrijeme ljudi poprilično nezainteresirani za dublju vjeru i duhovnost koja ima svoj temelj u poslušnosti Bogu.
Kao da su izgubili potrebu, a onda i doticaj sa ovakvim aspektom življenja.
Drugi su formalno-religiozni što znači da ne produbljuju ili preispituju svoju vjeru. Tome je tako jer imaju na dohvat ruke gotovo sve što im treba.
Crkve tj mjesta bogoštovlja postali su religiski supermarketi na čijim policama se čini da postoje jednostavna rješenja u 10-15 koraka za svaki problem. Naravno-ti su problemi egzistencijalni (kako biti bolji, uspješniji, imati više...). Rijetka su ona rješenja koja sijeku "korijen" problema-čovjekovu grešnost-odvojenost od Božjeg života.
Ako ne mogu naći brza rješenja u kršćanskim crkvama, neki su skloni potražiti neki "alternativniji" vid pomoći.
Stvoren je sistem koji je umrtvio živu vjeru i potrebu odvajanja od svijetovnosti radi višeg poziva-nasljedovanja Isusa Krista i Njegovog nauka.
Osobna propitujuća vjera ne može razviti u konzumerističko/egzistencijalističkim crkvenim sistemima jer se iskustvo sa Bogom može kupiti, niti biti preneseno polaganjem ruku.
Mogu li se uistinu kupiti duhovna dobra ili ne?
Dio posljednje biblijske knjige-Otkrivenja posvećen je sedmerim crkvama. Jednoj od njih napisano je ovo:
“Jer govoriš: Bogat sam, obogatio sam se i ništa mi ne treba! A ne znaš da si baš ti jadan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol.
Savjetujem ti da kupiš od mene zlata u vatri prokušana da se obogatiš te bijelu odjeću zaogrneš i da se ne pokaže sramota tvoje golotinje; i pomaži svoje oči pomašću da vidiš.” Otkrivenje 3:17-18
Onaj koji misli se novcem kupuje sreća i da je bogatstvo izričiti dokaz Božjeg blagoslova dok istovremeno zanemaruje pravednost i ljubav prema Bogu i bližnjem-živi u zabludi. Dok mu je dobro i ugodno čovjek nema tendenciju preispitivanja. Katkada problemi ili proročka korekcija izazovu reakciju.
Ljude u ovoj crkvi Isus je izazvao da svoje bogatstvo upotrijebe da kupe duhovna dobra.
Novac koji su zaradili očito su koristiti za ispunjenje svojih želja i potreba, ali za duhovnost nisu marili.
Očito (materijalno) bogata, ova crkva je u Isusovim očima bila siromašna jer je napustila primarna načela vjere-pouzdanje u Boga.
Kršćanska vjera i praksa u takvom okruženju postaje simbolička-bez dubljeg značenja i važnosti.
Čak i Isus ne voli praznu vjeru u koja se naziva kršćanskom, takvoj vjeri on nudi buđenje i obnovu.
Poziva ju da se mijenja gotovinu za mudrost, pronicljivost i duhovni uvid...
Comments