Hvalospjev ljubavi stoji između dva poglavlja u kojima apostol Pavao uređuje karizmatske darove u Korintskoj crkvi. Poznata po određenom obliku nemorala i raspuštenosti dotična crkva trebala je korekciju, uspostavu pobožnog reda i ispravno usmjerenje.
U tri poglavlja 1 poslanice Korinćanima (12, 13, 14-poglavlje) dana „sendvič pouka“ o naravi darova, ljubavi i prakticiranju darova u crkvi na ispravan način.
Uz bok pravovjernosti i pastoralne korekcije, stavljena je ljubav kao jedna od temeljnih vrlina i motivacija za pravovjerje.
Biblija govori da je ljubav je izvor motivacije za ispravno življenje.
Neka sve što činite bude u ljubavi! 1. Korinćanima 16:14
Isus je rekao svojim učenicima:
Ako me ljubite, držite moje zapovijedi. Ivan 14:15
Pravovjernost i ljubav prema Bogu idu ruku pod ruku.
U našem vanjskom izričaju vjere mora postojati vrlina poput ljubavi kao ispravna motivacija za plemenito djelovanje u darovima Duha Svetoga.
Na pitanja poput: „Kako prakticirati darove u crkvi?“, iz perspektive 1 Korinćanima 12, 13 i 14 dobili smo odgovor i zaključak:
Sve neka bude pristojno i uredno. 1. Korinćanima 14:40
Pristojan (εὐσχήμων): plemenit, ugledan, častan pojedinac koji je visoko cijenjen u zajednici i društvu. Ono što se odnosi na pojedinca odnosi se i na cjelokupnu crkvenu zajednicu.
Uredan (τάξις): red, poredak koji govori o tome da pojedinac, ali i zajednica poštuju načela Božanskog reda. Budući da se radi o crkvi koja svoje djelovanje temelji na dobrovoljnosti pojedinaca red se ne može kruto nametati izvana-isključivo od strane nekih nadglednika koji podsjećaju na šefove. Red mora doći iznutra iz poticaja Duha, ali plemenitog motiva koji je u svojoj srži ljubav!
Ljubav očitovana u služenju u karizmatskim darovima treba biti motivirana iskazivanjem poštovanja prema Bogu i ljudima u plemenitosti srca. Ona treba poštovati pravila odnosa i kršćanskog služenja. Načelo iz poslanice Filipljanima da jedan drugog smatramo boljim od sebe (Filipljanima 2:2-5) trebalo bi biti u bazi svakog našeg izričaja. Iza karizmatskih darova ne bi trebali biti skriveni motivi već želja da se kroz prakticiranje darova očituje Božja milost prema ljudima.
… imajte istu misao i budite ujedinjeni u ljubavi jedni prema drugima, međusobno se slažite i stremite istome cilju. Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih. Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist. Filipljanima 2:2-5
Uzvišeniji put je put ljubavi prema bližnjem u svakom obliku služenja.
LJUBAV-BOŽJA BIT
Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga; jer ljubav je od Boga, i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer Bog je ljubav. U ovome se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svojega jedinorođenoga poslao u svijet da bismo živjeli po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego da je on ljubio nas i poslao Sina svojega da bude pomirnica za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi bismo morali ljubiti jedan drugoga. 1. Ivanova 4:7-11
Ljubav je Božja narav; Njegova suština (bit).
Božji atributi nam govore što sve On može i kako se očituje prema van u odnosu prema stvorenju (svemoć, sveprisutnost, sveznanje, dobrota, milosrđe, pravednost, svetost, vjernost…) i sve to se treba promatrati i zaključivati o Bogu kroz tu elementarnu Božju narav koja je Ljubav!
Stari Zavjet govori o Božjoj ljubavi u slikama: o Bogu koji skrbi o stvorenju, Onome koji se brine da svima bude dobro iz tog razloga on sklapa svoj savez sa ljudima.
Postoji nekoliko pojmova koji opisuju Božji karakter:
Raham ljubav kao opis majčina krila-utjeha, mir i spokojnost; Hanan ljubav majke koja bdije nad djetetom; Hesed ljubav dvoje zaljubljenika. Pismo koristi ljudske kontekste kako bi nam opisalo Božju ljubav.
U Starozavjetnim tekstovima ljubav možemo promatrati u nekoliko definicija od kojih bi volio izdvoijiti dva: Božja ljubav je bezuvjetna što znači da ne ovisi o nikom. Pojedinci se odmeću, ali je Bog vjeran i poštuje svoj savez ljubavi. Iako se možda jedna generacija bila okrenula od Boga, On se bio kontinuirano ispružao prema svojem narodu i na taj način im je pokazivao svoju vjernu ljubav. Božja ljubav na neki način traži odgovor, ali ljubav neće presušiti ako odgovora nema, ona daje nove šanse jer se Bog raduje čovjekovom pozitivnom odgovoru. (Izaija 43:22-25…) Božja ljubav je stvaralačka ona od nečega što je izopačeno, pokvareno i dostojno prijezira čini nešto vrijedno i dostojanstveno. Bog se ispruža prema svakome jer vidi potencijal za nešto bolje, On se ispruža prema nečem što nije vrijedno i stvara ga objektom ljubavi (Ezekiel 16:1-13, Jeremija 31:1-10)
Novi Zavjet govori u istom smjeru o Božjoj ljubavi.
Isus u svojem propovijedanju koristi slike:
Priča o Izgubljenom sinu (Luka 15:11-20) nam govori o tome da Božja ljubav nije "na štapu", ona privlači bliže i tek nakon što je čovjek iznutra obnovljen moguća je promjena izvana.
Priča o izgubljenoj ovci (Luka 15:1-7) nam govori da Božja ljubav nije vođena statistikom. On ostavlja devedeset devet kako bi izbavio jednoga.
Božja ljubav nije proračunata (Ivan 3:16; Rimljanima 5:6-8) Bog je prvo pokazao i pružio nam svoju ljubav. Tek nakon što čovjek prihvati Božju ljubav tada se može očekivati određena promjena karaktera i ponašanja.
Onaj koji je bio izgubljen u svojim grijesima, posljedicama pogrešnih odluka, onaj čiji je život razbijen radi neobjašnjivih okolnosti ima mogućnost transformacije kada se susretne sa Božjom ljubavi.
Agape ljubav svoju motivaciju ne pronalazi u zadovoljavanju vlastitih želja (eros), interesa, ili srodnosti (prijateljstvo-filia). Ona polazi od interesa one osobe koja se voli. Iako je agape opisana ljubav bez osobnog interesa, ne bi trebali olako zaključiti da je takva ljubav lišena elementa afekta, ona nije dobročinstvo bez strasti-Bog se raduje u ljubavi koju nam iskazuje, ali neće pasti u depru ako mu ne odgovorimo na iskazanu ljubav.
Agape je takva ljubav koja nas poziva u zajedništvo sa Bogom bez prethodno uspostavljenih uvjeta. Ona je uzrok i temelj čovjekova zajedništva sa Bogom. Poimanje Božje ljubavi u kontekstu Novog zavjeta utječe čovjekovo opće poimanje ljubavi. Kroz otkrivenje o Božjoj (Agape) ljubavi Bog nam želi pomoći da u ovu našu, ovo-zemaljsku ljubav i odnose integriramo Agape. To čini pomoću snažnih slika poput ove:
Tako su muškarci dužni ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, ljubi sebe. Jer nitko nikada nije mrzio svoje tijelo, naprotiv, hrani ga i njeguje kao i Gospodin crkvu. Jer smo udovi njegova tijela, od njegova mesa i od njegovih kostiju. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uza ženu, i bit će dvoje jedno tijelo. Veliko je ovo otajstvo, ali ja govorim glede Krista i crkve. Ipak, neka i svaki pojedini od vas tako ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svojega muža! Efežanima 5:28-33
Odnos muža i žene je opisan kao odnos Krista i Crkve. U ovakvoj snažnoj slici duhovnost je povezana sa svakodnevnicom što nam govori o tome koliko je Bogu stalo do toga da razumijemo i primijenimo načela Agape ljubavi u naše svakodnevne odnose i situacije.
Isus se također koristio veoma snažnim slikama kako bi potaknuo svoje slušatelje na traženje uzvišenijeg puta:
Nato će mu pravednici odgovoriti govoreći: ʻGospodaru, kada smo te vidjeli gladnog i nahranili te, ili žednog i dali ti piti? Kada smo te vidjeli kao tuđinca i primili te? Ili golog i obukli te? I kada smo te vidjeli bolesnog ili u tamnici i došli k tebi?ʼ A Kralj će odgovoriti te im reći: ʻUistinu vam kažem, ono što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!ʼ
Matej 25:37-40
Agape ljubav se očituje u djelima ljubavi, koja činimo prema onima koji nam izgledaju neznatni, za one za koje smo svjesni da nam neće moći uzvratiti „uslugu za uslugu“. Kada to učinimo ne očekujmo pohvale; činimo to radije iz uvjerenja iz unutarnje motivacije i vjernosti vrlini koja Boga čini onim što on jest: LJUBAV.
Čovjek nije izvor ljubavi, on je primatelj, ali i distributer Božje ljubavi koja je u njegovo srce „izlivena po Duhu Svetom“ (Rimljanima 5:5).
Radi služenja drugima jako je bitno znati povezati Agape sa karizmama (milosnim darovima).
Nitko nije predodređen roditi se sa karizmama ili je od rođenja ispunjen Agape-ljubavi. Oboje primamo kao dar Božji: sa svrhom da to primljeno darujemo. Darovi su nam dani na opću korist i sa njima se ne bi smjelo manipulirati, tražiti posebno mjesto u zajednici isl. Oni su nam dani kako bi ljubav Božja mogla biti očitovana, čak i kada se naravne mogućnosti iscrpe.
Petar Fabijanić
Comments