Kao Stvoritelj i Uzdržavatelj sveg stvorenja, Bog nije ostao skriven, Njegova snaga i Božanstvo se svakako može opažati u prirodi-stvorenju[1]. Da bi čovjek mogao komunicirati sa Bogom, tj. zazivati Ga nije uvijek dovoljna opća objava Njegove kreativnosti u prirodi ili u čovjekovoj savjesti[2].
U biblijskoj teofaniji može se prepoznati da je Bog taj koji uvijek čini prvi korak prema čovjeku. Bog se odlučio objaviti na način na koji Ga čovjek može razumijeti, prihvatiti, slijediti, ali i štovati Ga prema onom shvaćanju koje mu sam Bog otkrije o Sebi.
„Upotrebljavajući različite personifikacije ili hipostaze, Stari zavjet ukazuje na to da Bog ne ostaje zatvoren u sebe, nego da je on prisutan i djelatan u svome stvorenju, odnosno da je Bog u isto vrijeme transcedentni Bog te Bog koji susreće čovjeka tijekom njegove povijesti, u njegovoj nevolji, potrebi i izgubljenosti, ostavljajući mu pritom mogućnost slobodnog odgovora Božjem spasenjskom pozivu.“ [3]
U ovom tekstu želim se osvrnuti na Božja imena kao hipostaze kojima se Bog otkrivao čovjeku.
Kroz tri različite vremensko-povijesno-teološke objave Božjeg imena pratim objavu Njegovog imena.
SVETI SE IME TVOJE
"Nomen est omen (lat.), ime je znamen; uzrečica koja se upotrebljava kada nečije ime (ili prezime) nosi značenje koje se poklapa s nekom njegovom osobinom." [4]
„Ime služi za identifikaciju jedne osobe među mnogim drugim osobama. Ono je selektivni poziv upućen samo određenoj osobi.“[5]
Bog Biblije nije čekao da mu ljudi daju ime, On sam se predstavio čovjeku kako bi Ga spoznali tko Bog zaista jeste..„Značenje iza Božjeg imena otkriva srž njegove osobnosti i narav Onoga koji ga nosi.“[6]
U molitvi „Oče naš“, Isus ističe da je Božje ime sveto[7]. Svetinja podrazumijeva da je netko ili nešto uzvišen i dostojan štovanja iznad svega. Moliti „sveti se Ime Tvoje“, a ne poznavati Ime, tj. Osobu značilo bi promašiti cilj u molitvi. Iako je Bog zapovijedio da se Njegovo ime ne uzima olako i da postoje određene poslijedice takvog postupanja[8], Isus u svojoj poduci o molitvu ne zbranjuje uzimati Božje ime (izgovarati ga u molitvi), već da se Ono treba smatrati svetim. A gdje će se drugdje Božje ime svetiti ako ne u molitvi svetih? Čini mi se da je prema Isusu prikladno poznavati Božje ime kako bi ga mogli zazivati u molitvi.
Isus ne otkriva koje je to Ime, on spominje Ime koje je sveto, ostavljajući nam mjesta za promišljanje i traženje. Usmjerenim promišljanjem o Imenu, čovjek nije pozvan tražiti nekog općenitog „boga“ ili se moliti nekome „iznad“. Za vjernika je bitno znati Ime Onoga kome se obraća, kako bi se susreo sa izvorom i smislom svojeg postojanja.
Za židova to je Bog Abrahama, Izaka i Jakova, za kršćanina to je Otac Gospodina Isusa Krista. Od početaka taj se Bog objavljuje kao onaj koji voli svoje stvorenje, kao onaj koji je ljubav, zaručnik, partner, Onaj sa kojim čovjek može razgovarati, a katkada i pregovarati (poput Abrahama ili Mojsija).
U biblijskoj objavi Božjeg imena postoji određeni „ritam objave“, Bog se ne objavljuje odjednom, već svoje osobine postepeno otkriva. Vjerojatno je to povezano sa odraslosti čovječanstva i razvojem čovjekove sposobnosti da Ga razumije i prihvati.
„Božje ime također je predočeno kao poseban entitet koji prebiva među ljudima, ali ipak kao takav koji izvire od Boga te je posebno s njim povezan. Stoga se u Starom zavjetu izričaji kao što su »zazvati Jahvu« i »zazvati njegovo ime« pojavljuju kao istoznačnice (Post 4,26; 12,8; 13,4). Tako se, primjerice, govori o tome kako Bog, kada pruža pomoć ljudima na zemlji, čini to upravo svojim imenom (Ps 54,3; 124,8).“[9]
U POČETKU
Knjiga Postanka započinje „U početku stvori Bog…“[10] te u prvom izvještaju o stvaranju (Postanak 1:1-2:4b) nastavlja ponavljati sva Božja stvoriteljska djela. Riječ koju pisac koristi, a koju su prevoditelji preveli kao „Bog“, hebrejska je riječ „Elohim“ (אֱלֹהִ֑ים). Ta se riječ prvom izvještaju spominje 35 puta. Adalbert Rebić u svojoj knjizi „Stvaranje svijeta i čovjeka“ navodi:
„Oblik „elohim“ je po svojoj gramatičkoj konstrukciji plural, od „el“ koji označuje moć i autoritet ('el u hebrejskom znači visok)…Pluralni oblik 'elohim treba shvatiti kao intenzivni plural: 'elohim je Bog koji posjeduje sve vlastitosti božanstva“[11]
Nameće se pitanje: „Zašto je pisac prvog izvještaja koristio intenzivni plural 'elohim i to ni više ni manje nego 35 puta?
Riječ 'el nije bila nepoznata semitskim narodima, na primjer u kanaanskom panteonu El je bio prvi bog i otac boga Baala. El je bila riječ kojom se označavalo božanstvo, arapska izvedenica te riječi bila bi Allah. Stari narodi smatrali su da iza prirodnih pojava stoji određeno božanstvo, ali da su na nebeska tijela poput mjeseca ili sunca, i zemaljski elementi poput vode, zraka, zemlje i vatre zasebna antropomorfna božanstva.
Ovo čak i pomalo pretjerano isticanje riječi 'Elohim u prvom izvještaju o stvaranju govori o tome da samo 'Elohim može stvoriti nebo i zemlju i život. Niti sunce, mjesec niti drugi prirodni elementi nisu božanstva koje vladaju nad ljudskim sudbinama već su dio stvorenja koje je pod direktnom kontrolom Stvoritelja-'Elohima.
Elohim-On je moćan, onaj koji ima svu snagu, on iz ničega stvara, uređuje kaos i drži sve u redu. On je uzvišeni tvorac i planer ljudskog postojanja i samo čovjek koji je povezan sa Njim može početi razumijevati svrhu i namjeru svojeg postojanja.
On nije ostavio čovjeka samoga u prirodi bespomoćnoga i samoga da u tami pokušava pronaći put. On ga je stvorio na svoju sliku i priliku, dajući čovjeku sposobnost da može komunicirati i surađivati sa njim.
U kontekstu Postanka 1 Elohim je osobno ime za Boga-identifikacija Onoga-duhovne stvarnosti iz koje je proistekao život neba i zemlje i ona stvarnost koja stvorenje drži na okupu.
BOG PATRIJARHA
Bogata povijest Izraelskog naroda nastavlja se od prapovijesti prema patrijarsima, posebice Abrahamom. Abraham je primio obećanje potomstva i zemlje. Božji poziv dolazi u Abrahamovoj poodmakloj dobi te se mnoge stvari za takvog starca čine teško izvedivima. To je priča o nadi usred beznađa.
U Postanku 17:1 Bog se Abramu predstavlja kao „El Šadaj“-Bog svesilni, svemogući.
U Starozavjetnim tekstovima ovo ime se pojavljuje nekolioko puta (Postanak 28:3, 35:11, 43:14, 48:3).
„El je još jedno ime koje se prevodi kao "Bog" i može se koristiti u sprezi s drugim riječima za označavanje različitih aspekata Božjeg karaktera. Druga riječ koja je vrlo slična riječi Šadaj, i od koje mnogi vjeruju da je izvedena, je shad što znači "grudi" na hebrejskom (neki drugi znanstvenici vjeruju da je ime izvedeno od akadske riječi šadu, što znači "planina", sugerirajući snagu i moć). To se odnosi na Boga koji u potpunosti hrani, zadovoljava i opskrbljuje svoj narod svim njihovim potrebama kao što bi majka imala svoje dijete. Povezano s riječju za Boga, El, ovo označava Boga koji slobodno daje hranu i blagoslov, On je naš hranitelj.“[12]
U biblijskim izvještajima El Šadaj ime kojim se Bog predstavio patrijarhu Abrahamu kao onaj koji je više nego dovoljan ispuniti svaku njegovu potrebu.
Uz ime 'El Šadaj u Knjizi Postanka možemo naći još neke nazive koje su patrijarsi vjerojatno upotrebljavali:
1. Bog Svevišnji ili Najuzvišeniji (Postanak 14:18-19)-El Elyon
2. Bog Vječni (Postanak 21:33)-'El Olam
3. Bog koji vidi (Postanak 16:13)-'El Roi
4. Strah Izakov (Postanak 31:42, 53)-Pahad Isaac
5. Bog Izraelov (Postanak 33:20)-'El 'Elohe Israel
6. Jaki Jakovljev (Postanak 49:24)-'Abbir Ja'aqob
„Zbog spoznaje da je Bog nedoreciv jednim imenom, vjernici su nastojali da s više naslova i naziva izreknu Božju neizmjernost.“[13] Ovi Božji naslovi ili imena nam govore o specifičnom iskustvu pojedinca u Bogu. Svjedoče o Bogu koji je ušao u određeni trenutak povijesti, i imenu koje mu je pripisano koje otkriva dio Njegovih vječnih osobina.
On je bio poznat potomcima patrijarha kao Bog Abrahama, Izaka i Jakova (Izlazak 3:6), tim su ga Imenom poznavali sve dok nije sazrelo vrijeme da se Bog svome narodu objavi u punini svoje slave.
JAHVE-JA JESAM
»Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: ‘Bog otaca vaših poslao me k vama’, i oni me zapitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?« »Ja sam koji jesam«, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: »Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.« Dalje je Bog Mojsiju rekao: »Kaži Izraelcima ovako: ‘Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.’ To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.« Izlazak 4:13-15
„Značenje Imena Božjega, Jahve, nije baš posve jasno. Ipak, u sadašnjem stanju egzegetskog istraživanja možemo gotovo sa sigurnošću ustvrditi njegovo egzistencijalno-povijesno značenje. Bog se naime otkriva Izraelu u njegovim teškoćama (usp. Izl, pogl. 1; 2; 3 sll.). Bog dobro zna za sve njegove nevolje. On je Bog njegovih otaca: Abrahama, Izaka, Jakova. On dolazi da oslobodi narod iz nevolja u kojima se inalazi. Zbog toga se pokazuje Mojsiju i kazuje mu svoje ime: Ja sam koji jesam, Jahve (Izl 3, 14).“[14]
Dakle Božje ime Ja Jesam, možemo shvaćati kao jednostavno: „Ja sam tu“, On nije ostao samo priča/mit otačke povijesti. Cijelo je vrijeme koračao sa svojim narodom, bio uz njega i suosjećao s njegovom patnjom i radovao se u njegovoj pobjedi.
Glagol „biti“ u pojmu „ja jesam“ zapravo govori o tome da i u prošlosti i sadašnjosti i budućnosti Bog je „onaj koji jest“-nepromjenjiv, vječan, postojan. Svijet se mijenja, Jahve se ne mijenja:„Jer ja Jahve, ne mijenjam se, a vi se sinovi Jakovljevi, mijenjate bez prestanka!“ (Malahija 3:6)
Od perioda babilonskog sužanjstva do danas Židovi smatraju to Ime presvetim da bi se ono smjelo izgovarati. Tako da svaki puta kada se pojavi u Pismu, zamijene ga nekim drugim, najčešće koristeći izraz Adonai (Gospodin), a katkada jednostavno kažu Ime.
Prema Derek Princeu[15] Ime Jahve izravno je povezano sa sedam specifičnih imena koja predstavljaju sedam aspekata Božjeg saveza sa ljudima:
1. Jahve Jira-Onaj koji proviđa (Postanak 22:14)
2. Jahve Rafa-Onaj koji ozdravlja (Izlazak 15:26)
3. Jahve Nissi-Onaj koji je stijeg (Izlazak 17:15)
4. Jahve Shalom-Onaj koji je mir (Suci 6:24)
5. Jahve Rohi-Onaj koji je pastir (Psalam 23:1)
6. Jahve Tsidkenu-Onaj koji je pravednost (Jeremija 23:6)
7. Jahve Šama-Onaj koji je ovd (Ezekiel 48:35)
Uz sva navedena Imena potrebno je još nadodati Bog nad vojskama ili Jahve Sebaot (Izaija 1:24; Psalam 46:7)
ZAKLJUČAK
Poznavati Boga znači da poznavati Ga po imenu. To znači poznavati Njegovu narav, ali i planove za čovjeka. U ovom radu spomenuta su i neka imena Božja kojima su ljudi prispodobili-analoški približili Boga svojem shvaćanju. Ne mora nužno značiti da su time umanjili vrijednost Imena ili ograničili Božju svemoć. To je njihova osobna refleksija susreta, izbavljenja koja ih je podsjećala na ono što je Bog kadar učiniti kako bi njihova vjera bila utemeljena u tom iskustvu. Ime je postalo mjesto susreta-oltar na kojem su prinosili žrtve hvale.
Budući da je Bog nepromjenjiv, ovi atributi koji su navedeni i danas su u Bogu, i vjerujem dostupni čovjeku u jednom malo drugačijem „formatu“ koji stoji u kontinuitetu Božje objave patrijarsima, Izraelcima i u konačnici poganima u osobi Isusa Krista.
„U toj neposrednoj povijesnoj prisutnosti i zalaganju Božjem za Izraela temeljna je objava Imena Božjega. To je početak poslije kojega će slijediti ostali Božji zahvati…[16].“
PETAR FABIJANIĆ
BIBLIOGRAFIJA
Bezić, Živan. „Misterij imena Božjega“, Crkva u svijetu, Vol. 16 No. 4, 1981.
Pristupljeno 10.05.2020. https://hrcak.srce.hr/90096
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 3. 2022.http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44023.
Marcelić, Josip. „Objava Boga u Bibliji“, Crkva u svijetu, Vol. 20 No. 1, 1985
Matošević, Lidija. Pregled dogmatike I – Nauk o Bogu, nauk o stvaraju i providnosti,
nauk o čovjeku i grijehu. Zagreb: Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik", 2020.
Prince, Derek. „Snaga u Imenu“. Prev. Slavica Manojlović. Karlovac.
Kršćanska udruga Derek Prince. 2017
Rebić, Adalbert. „Stvaranje svijeta i čovjeka.“ Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996
www.blueletterbible.org/study/misc/name_god.cfm Pristupljeno 10.05.2022.
[1] Rimljanima 1:20 „Jer se ono nevidljivo njegovo od stvaranja svijeta, i njegova vječna snaga i Božanstvo, prosuđivanjem jasno opaža po onome što je stvorio
[2] Rimljanima 2:14-15 „Jer kad Pogani, koji nemaju Zakona, po naravi čine što je u Zakonu, oni su, nemajući Zakona, sami sebi Zakon, što pokazuje djelo Zakona zapisano u njihovim srcima; savjest njihova svjedoči, a i njihova se razmišljanja među sobom optužuju ili brane…“
[3] Matošević, Lidija. Pregled dogmatike I – Nauk o Bogu, nauk o stvaraju i providnosti, nauk o čovjeku i grijehu. Zagreb: Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik", 2020.: 98
[4] nomen est omen. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 3. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44023>.
[5] Bezić, Živan. „Misterij imena Božjega“, Crkva u svijetu, Vol. 16 No. 4, 1981.:346
Pristupljeno 10.05.2020. https://hrcak.srce.hr/90096
[7] Matej 6:9 „Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, neka se sveti ime tvoje!“
[8] Izlazak 20:7 „Ne uzimaj imena GOSPODA, Boga svojega uzalud, jer GOSPOD ne ostavlja nedužnim onoga koji uzima ime njegovo uzalud.“
[9] Matošević, Lidija. Pregled dogmatike I – Nauk o Bogu, nauk o stvaraju i providnosti, nauk o čovjeku i grijehu. Zagreb: Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik", 2020.: 99
[10] Postanak 1:1
[11] Rebić, Adalbert. „Stvaranje svijeta i čovjeka.“ Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1996
[12] https://www.blueletterbible.org/study/misc/name_god.cfm Pristupljeno 10.05.2022.
[13] Bezić, Živan. „Misterij imena Božjega“, Crkva u svijetu, Vol. 16 No. 4, 1981.:351
Pristupljeno 10.05.2020. https://hrcak.srce.hr/90096
[14] Marcelić, Josip. „Objava Boga u Bibliji“, Crkva u svijetu, Vol. 20 No. 1, 1985.:7
[15] Prince, Derek. „Snaga u Imenu“. Prev. Slavica Manojlović. Karlovac. Kršćanska udruga Derek Prince. 2017
[16] Marcelić, Josip. „Objava Boga u Bibliji“, Crkva u svijetu, Vol. 20 No. 1, 1985.:8