Kult štovanja svetaca je raširen i popularan u našim krajevima.
Ova se praksa razvijala i definirala kroz stoljeća u rimokatoličkoj crkvi, ali i mnogim drugim tradicionalnim crkvama.
Sve je počelo kada su se progonjeni kršćani počeli prisjećati svojih prijatelja mučenika na dan njihovog mučeništva.
Danas je to veoma razvijeni kult koji ne samo da nudi duhovnu ili emocionalnu pomoć pojedincu, već i popriličnu financijsku satisfakciju onima koji na tome zarađuju.
Proučavajući povijest štovanja svetaca naletio sam na jednu knjigu koja se bavi razdobljem razvijenog srednjeg vijeka u Italiji kada je došlo do krađe tijela mučenika iz Istoka.
Zgodan je primjer “krađe” svetog Marka zaštitnika Venecije.
Autor tvrdi da su se dva venecijanska trgovca našla u Aleksandriji tijekom saracenske okupacije. Budući da je navodno postojala opasnost da crkva u kojoj su Markovi ostaci bude uništena, ponudili su monasima da “prebace” njih i Markove kosti u Veneciju. Nakon malo nagovaranja ovi su pristali na prijedlog, prokrijumčarili su navodne Markove ostatke i postavili ih u duždevu palaču. Prisutnost navodnih ostataka sv. Marka, Veneciji je dugoročno osigurala neovisnost od Bizanta i nadmoć nad ostalim jadranskim gradovima.
Prema ovom izvoru teško da se može raditi o nekom svetom činu, koliko o želji da se oslabi postojećih vladajućih struktura i poboljšanje ekonomskih prilika.
Ako ovaj slučaj promatramo paralelno sa fenomenom Međugorja koje se od hercegovačkog seoceta razvilo u religijsko-turistički centar svakako možemo zaključiti da u ovoj tezi o zaradi i utjecaju ima poprilično puno istine koliko god neki pokušavaju negirati tu činjenicu.
Osobno smatram da je kult svetaca nebiblijski i nekoristan za bogoštovlje. On je zapravo više štetan za osobnu vjeru u Boga. Biblija govori o tome da postoji samo posrednik između Boga i ljudi-Isus Krist.
Čini se da mnogi ljudi i veće poštovanje iskazuju svecima nego Isusu. Koliki broj gradova smatra Isusa svojim zaštitnikom, a koliki broj za zaštitnike ima svece ?
Na neki čudan način u neke crkve se uvukla “teologija manipuliranja”. Koja kaže: “Znam da Bog ne bi uslišao moju molitvu pa ću mu pristupiti po nekom tko je veći od mene. On (ona) će ‘isposlovati’ da dobijem odgovor na svoju molitvu.”
Ipak, smatram da treba imati poštovanje mučenika i ljudi koji su tijekom povijesti svojim životima pokazali dobar put vjere, ali mislim da nikada ne bi odobrili da bilo tko od njih napravi predmet zagovora.
Za kraj poslušajte što je o sebi i o svom suradniku Apolonu rekao SVETI Pavao:
Neki od vas kažu da pripadaju Pavlu, a drugi da pripadaju Apolonu. Kad tako govorite, zar se ne ponašate kao ljudi ovoga svijeta? Naime, tko je Apolon i tko je Pavao? Mi smo samo sluge uz čiju ste pomoć povjerovali, a svaki od nas radi ono što mu je namijenio Bog. Ja sam posijao sjeme, Apolon ga je zalijevao, ali Bog je učinio da raste. Dakle, nije važan onaj koji sije sjeme ni onaj koji ga zalijeva, nego Bog koji čini da raste. 1 Korinćanima 3:4-7
Dakle, da se svece pita vjerojatno bi nam poručili da se okrenemo Bogu, a da njih pustimo na miru.
No, ne pita se njih, ali još uvijek svatko od nas ima zdrav razum na temelju kojeg možemo odlučiti hoćemo li pjevati tuđe ili Božje pjesme.
Poslušajte emisiju "Kultura obnove" na radio Maestralu (95,4 MHz) nedjeljom od 08:00 ili na YouTube-u https://www.youtube.com/watch?v=B43EcvemW-k
Comments