U Biblijskom narativu o čovjekovom padu nalazimo priču o dva stabla.
Jedno od ta dva stabla bilo je zabranjeno stablo spoznaje dobra i zla.
Bog je rekao čovjeku:
Sa svakoga stabla u vrtu smiješ slobodno jesti, ali sa stabla spoznaje dobra i zla nemoj jesti! Jer u onaj dan u koji pojedeš s njega, zasigurno ćeš umrijeti! Postanak 2:16-17
Problem spoznaje dobra i zla koje je skupljeno u jednom plodu daje nam naslutiti da se ovdje primarno ne radi o pokušaju definiranja dobra i zla, već o tome da dobro i zlo postaju subjektivna realnost tek kada su konzumirani.
Kažu da je zabranjeno voće najslađe i da kušnja često ne izgleda kao zlo:
“Bit ćete kao bog koji zna razlučiti dobro od zla” bila je retorika zmije.
Mamac nije bio potaknuti čovjeka učiniti nešto zlo, već da učini nešto kako bi bio sličan Bogu.
Pa tko ne bi želio biti sličan dobrom Bogu?!
Mnogi diktatori i zlostavljači svoje su motive i djela pripisivali ili pripisuju poslušnosti Bogu.
Bog je često bio izgovor za maltretiranje žena, zlostavljanje djece, držanje robova, istrebljivanje nacija….
Pisci Svetih tekstova očito su bili jako dobro upućeni u palo moralno stanje mnogih ljudskih duša.
Zamka stabla spoznaje dobra i zla upravo leži u čovjekovoj nesposobnosti da procjeni konačni ishod svojih želja i poriva.
Drugo stablo sa kojeg nije bilo zabranjeno jesti bilo je stablo života.
Zanimljivo je da to nije bio predmet kušnje.
Život ne bi trebao podrazumijevati samo puko preživljavanje, već i istraživanje mogućnosti sa ga učinimo smislenim.
Potraga za dobrim životom ne počinje sa analizom onoga što nemamo već pitanjem kako najbolje upotrijebiti oni što već posjedujemo.
“Kako biti dobar čovjek?” važnije je od želje da budemo kao Bogovi.
Iako za to mnogi ne mare, to je pitanje kojim se bavi poruka Evanđelja.
Kristov Križ se u kršćanskoj tradiciji također naziva Stablom života.
Bog je postao čovjek-utjelovljeni Spasitelj-sa svrhom zamjene.
Krist je dao je svoj život za čovjeka, kako bi svaki čovjek po vjeri u Krista mogao iskusti Božji život i na taj način postati bolja individua.
Dobar vjernik trebao bi biti sinonim za dobrog čovjeka, onoga koji shvaća da u sebi nosi dualnost dobra i zla, a ipak se svjesno odlučuje za dobro-po onom načelu življenja koji je promovirao Isus.
To je načelo ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Ljubav ne čini zlo bližnjemu, ona ne traži svoje već traži načina da pomogne koliko može.
Kada se vodi po načelu ljubavi, čovjek je najsličniji Bogu.
Poslušajte emisiju "Kultura obnove" na radio Maestralu (95,4 MHz) nedjeljom od 08:00 ili na YouTube-u https://youtu.be/dvGM4Arn6_g