SKOČI U RIJEKU

BITKA ZA BAŠTINU

Postoje oni koji se nazivamo teoretičarima zavjere koji u svojim izjavama često koriste pojam novi svjetski poredak.

Taj pojam označuje neku tajnu agendu svjetskih silnika da od svijeta naprave raj za sebe i svoje, a da ostale porobe i kontroliraju. Teoretičari zavjere su često nekonzistentno glede toga kako bi to moglo izgledati.

Često se povezuje i biblijski narativ o antikristu.

Radi toga su mnogi su ljudi u strahu glede budućnosti zemlje ili civilizacije kojoj pripadamo.

Strahuju od ratova ili kataklizma, dok drugi stvari koriste kako bi zaradili ili postali popularni.

U svakom slučaju ovakve poruke ili narativi nisu ništa novo.

…nema ništa novo pod suncem… Propovjednik 1:9

Biblija govori također o novom svijetu. Derek Prince je rekao:

“Dok se svijet priprema za antikrista, crkva bi se trebala pripremati za Kristov ponovni dolazak”

Kako bi bili spremni Bog nas kontinuirano priprema kroz propovijedanje, proročke govore, i nadnaravne znakove i čudesa. Isus je propovijedao da je blizu Božje kraljevstvo.

Postoji baština koju jedna generacija treba predati drugoj sa svrhom pripreme za Kristov ponovni dolazak.

Dobro je znati da postoji duhovna i materijalna baština. (Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je blagoslovio svim duhovnim blagoslovima u nebeskim prostorima u Kristu. Efežanima 1:3)

Ljudi se najčešće spore i bore za materijalnu baštinu, dok za duhovnu više manje ne mare.

Budući da nam Biblija govori da zemlja i nebeska tijela imaju drugog gospodara koji upravlja njima, a to je Bog, vjerujem bi se mi kao narod Božji trebali znati baviti duhovnom baštinom to jest znati što je ono dobro-od Boga i to dobro predati idućoj generaciji.

(Ono što si čuo od mene u prisutnosti mnogih svjedoka povjeri ljudima od povjerenja, koji će biti sposobni i druge poučavati! 2 Timoteju 2:2)

Ako ljudi ne znaju baštinu koju imaju u Bogu, oni će na žalost te stvari tražiti na nekim drugim mjestima.

Osobno vjerujem da nas Bog drži odgovornima za prenošenje takvog znanja tj baštine.

Jedan će naraštaj hvaliti tvoja djela drugome i objavljivati tvoja moćna djela. Govorit ću o slavnoj časti veličanstva tvoga i o tvojim čudesnim djelima. I ljudi će govoriti o moći tvojih strahovitih djela, i ja ću objavljivati veličinu tvoju.

Psalmi 145:4-6

Ovo je volja Božja: svjedočiti o moćnim djelima Božjim u naše vrijeme. Zato nam je i dano sveto Pismo, kako bi imali Božje svjedočanstvo u svojim rukama. Za to su svjedočanstvo mnogi prolili svoju krv i položili svoje živote.

Bitka u kojoj se mi danas nalazimo u crkvi je duhovna bitka za razumijevanje djelovanja i snage Duha u našoj generaciji.

Duh Sveti je duh posvećenja, ali i duh snage.

Ako se uistinu nalazimo u posljednjim danima kako to mnogi smatraju, trebat će nam sva moguća snaga Božja da se odupremo kušnjama, prijevarama isl koje nas žele onečistiti i onesposobiti da budemo vjerni svjedoci.

Vjerujem da je za zadnje dane ključno razumijeti da se neprijatelj bori svim silama prekinuti vezu sa karizmatskim darovima tj djelovanja Duha Svetog u crkvi u ovog generaciji.

Proročki govor, znakovi i čuda te svetost crkve ono je što Duh želi udijeliti svakoj generaciji vjernika.

Neprijatelj sa druge strane donosi negativne priče, svjedočanstva isl. kako bi umanjio ili poništio ono što je Bog radio.

Ovo nije prva ovakva situacija u crkvi, ali je definitivno nešto novo nama u ovoj generaciji jer još to nismo iskusili u određnoj mjeri. Narativi se mijenjaju, ali su neprijateljevi ciljevi jednaki.

Potrebno je znati napraviti razliku između službenika i crkvi koji sami sebe nazivaju karizmatskima, sa onim što uistinu karizmatsko jeste.

Ako postoje odstupanja od pisane Riječi to je potrebno jasno definirati i korigirati se, ali je istovremeno jako opasno odbaciti sve karizmatske darove.

Pismo nas u 2 Timoteju 3:5 upozorava da će u posljednja vremena to biti jedna od kušnji: ljudi će imati vanjski oblik pobožnosti, a odrekli su se njene sile.

Pojam “oblik” (grčki: “morphósis”) se u ovom konteksu odnosi na vanjski oblik ili izgled nečega.

U Novom zavjetu koristi se za opisivanje vanjskog privida ili površnog oblika kojem možda nedostaje supstanca ili stvarnost koju navodno predstavlja. Često nosi konotaciju izgleda nečega bez svoje prave suštine ili moći.

Mi ne smijemo pasti u zamku da radi nekih negativnih iskustava sa crkvama ili službenicima zamijenimo djelovanje Duha Svetoga za oblike religije koje su prihvatljive našem tjelesnom umu i na taj način se vratiti nazad u “sigurne okvire”.

Istovremeno ne bi smjeli pasti u zamku staviti djelovanje Duha isključivo u naše okvire ili partikularne crkvene prakse.

U Božjem kraljevstvu postoji izobilje koje Bog želi da se prelijeva u naše područje poput nabujale rijeke koja se prelijeva preko korita.

RIJEKA ŽIVOTA

Prorok Ezekijel je prorokovao o Božjoj rijeci života u Novom Jeruzalemu:

Nakon toga me je odveo natrag k vratima Doma. I gle, voda je istjecala ispod praga Doma prema istoku, jer je pročelje Doma stajalo prema istoku. I voda je otjecala ispod desne strane Doma, na južnoj strani žrtvenika. Zatim me je izveo putem sjevernih vrata i proveo me unaokolo vanjskim putem k najkrajnjim vratima što gledaju na istok. I gle, s desne strane tekla je voda. I kad je čovjek koji je imao uže u ruci svojoj izašao na istok, izmjerio je tisuću lakata i preveo me preko voda; vode su bile do gležnjeva. Ponovo je izmjerio tisuću i preveo me preko voda; vode su bile do koljenā. Ponovo je izmjerio tisuću i preveo me preko; vode su bile do bokova. Nakon toga izmjerio je tisuću; i nastala je rijeka koju nisam mogao prijeći jer su vode nabujale, vode za plivati, rijeka koju se nije moglo prijeći. Nato mi je rekao: “Sine čovječji, vidiš li ti ovo?” I odveo me je te me vratio na ivicu rijeke. A kad sam se vratio, gle: na obali rijeke i s jedne i s druge strane bilo je jako puno stabala. Tada mi je rekao: “Ove vode otječu u istočnu pokrajinu i spuštaju se u pustinju te utječu u more; pošto se one uliju u more, vode će biti ozdravljene. I dogodit će se da će sve što živi, što se kreće, kamo god rijeke dođu, oživjeti. I bit će veliko mnoštvo riba zato što će vode doći onamo; jer će one biti ozdravljene, i sve će oživjeti kamo rijeka dođe. I dogodit će se da će ribari stajati nad njim; od Engedija sve do Eneglajima; bit će mjesta za razastiranje mreža. Njihovih će riba biti izvanredno mnogo prema njihovim vrstama, kao riba u Velikome moru. No bare njegove i močvare njegove neće biti ozdravljene; bit će za sol. A uz rijeku, na njezinim obalama, s jedne strane i s druge strane rast će svakakva stabla za jelo. Lišće njihovo neće uvenuti ni plodova njihovih neće nestati. Donosit će nove plodove prema mjesecima njihovim zato što im one vode dotječu iz Svetišta. I plod će njihov biti za jelo, a lišće njihovo za lijek.”

Ezekijel 47:1-12

Rijeke metaforički simboliziraju obilje, život i božansku opskrbu.

Rijeke se često prikazuju kao izvori opskrbe i blagostanja, kao i granice i prirodne barijere.

Bog želi da znamo da postoji obilje, život, božanska opskrba i zaštita koju nam Bog daje.

Kada imamo potrebu, mi možemo biti sigurni da Bog već ima odgovor.

Bog nas blagoslivlja iz svog izobilja: nebeske rijeke donose opskrbu, spasenje, iscjeljenje i oslobođenje.

I pokazao mi je čistu rijeku vode života, bistru kao kristal, gdje izvire od prijestolja Božjega i Jaganjčeva.

Otkrivenje 22:1

Kao i u Ezekijelovoj viziji ova Božja rijeka života; u budućnosti će fizički teći zemljom.

Mnogi danas govore o katastrofama i zagađenjima koja nas čekaju u budućnosti.

Bog govori da će završetak ove epohe obilježiti očišćenje i iscjeljenje.

Poruku o Rijeci Života ne treba isključivo staviti u kontekst daleke budućnosti ili Mesijanskog kraljevstva na zemlji.

Isus je rekao da je Božje kraljevstvo među nama (Luka 17:21). Isus je rekao da ono neće doći isključivo u prirodi u nekoj dalekoj budućnosti, ono se želi najprije manifestirati u nama i kroz nas.   

RIJEKE ŽIVE VODE

U posljednji dan, veliki dan svetkovine, Isus je stajao i vikao govoreći: “Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije! Tko vjeruje u mene, kao što je Pismo reklo; iz njegove će utrobe poteći rijeke žive vode.” (A to je govorio o Duhu koga su trebali primiti oni koji vjeruju u njega; jer Duh Sveti još nije bio darovan, pošto Isus još nije bio proslavljen.)

Ivan 7:37-39

Isus je dao ovu izjavu zadnjeg dana Blagdana sjenica ili Sukota.

Tog je dana veliki svećenik tradicionalno uzeo vrč vode iz Siloamskog bazena, koji su smatrali živom vodom.

Dok je skupljao vodu, ljudi bi uzvikivali

Stoga ćete s radošću crpsti vodu iz vrela spasenja. Izaija 12:3 [spasenje: hebrejski, Ješua].

Ljudi su se proročki radovali danima budućnosti kada će izobilje žive vode poteći iz Hrama u Mesijanskom kraljevstvu, izlijevali su “živu vodu” kao simbol izobilja i providnosti koju Bog donosi.

Blagdan sjenica je bio blagdan namijenjen svima a ne isključivo židovima, u Mesijansko vrijeme svi narodi će doći u Jeruzalem proslaviti sukot piše Zaharija 14:16

U vrijeme Hrama je toga dana prinošeno za žrtvu i sedamdeset volova, kao simbol tradicijski nabrojanih sedamdeset naroda svijeta.

Obrazloženje takvog proširivanja blagdana nalazi se u Božjoj ljubavi prema svim ljudima.

Ovo proročko i simboličko slavljenje Sukota govori da postoji Rijeka koja nije “obična” rijeka to je Rijeka Života.

Ona donosi život, probuđenje i obnovu gdje god da dođe i nije isključivo “vezana” za određenu grupu ljudi.

DUH SVETI JE RIJEKA ŽIVOTA

A kad je napokon došao dan Pedesetnice svi su bili složno na jednome mjestu. I odjednom je došao huk s neba, kao kad navaljuje silan vjetar, te je ispunio svu kuću gdje su sjedili. I pred njima su se pojavili razdijeljeni jezici kao od ognja te su posjeli na svakoga od njih. I svi su se oni napunili Duha Svetoga te počeli govoriti drugim jezicima, kako im je već Duh davao govoriti.

A tamo su u Jeruzalemu živjeli Židovi, pobožni ljudi iz svakog naroda pod nebom. A kad se to razglasilo, mnoštvo se skupilo i zbunilo se, jer ih je svatko čuo kako govore njihovim vlastitim jezikom. I svi su bili zadivljeni i začuđeni govoreći jedan drugome: “Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svakoga na svojem jeziku u kojem smo se rodili? Parti i Međani, i Elamljani, i stanovnici Mezopotamije, i Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i dijelova Libije krajeva oko Cirene; i tuđinci iz Rima, Židovi i prozeliti, Krećani i Arapi; čujemo ih kako govore našim jezicima o čudesnim Božjim djelima.” I svi su bili zadivljeni i u nedoumici pitali jedan drugoga: “Što li ovo znači?” Drugi su se podrugivali i govorili: “Napili su se mladog vina.”

A Petar je ustao zajedno s jedanaestoricom, podigao svoj glas i rekao im: “Ljudi, Judejci i svi vi što živite u Jeruzalemu! Neka vam ovo bude znano pa riječi moje poslušajte! Jer ovi nisu pijani, kao što vi mislite, budući da je tek treći sat dana, već je to ono što je rečeno po proroku Joelu: ʻI ovo će se dogoditi u posljednje dane, govori Bog, izlit ću od svoga Duha na svako tijelo, i prorokovat će vaši sinovi i vaše kćeri; i vaši će mladići gledati viđenja, a vaši će starci sanjati snove. I na sluge svoje i na sluškinje svoje u one ću dane izliti od Duha svoga, te će oni prorokovati. I pokazat ću čudesa gore na nebu, i znakove dolje na zemlji: krv i oganj i sukljanje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, a mjesec u krv, prije nego što dođe onaj velik i znamenit dan Gospodnji. I dogodit će se da će svaki koji prizove ime Gospodinovo biti spašen.” Djela apostolska 2:1-21

Dan pedesetnice (pentekost) bio je trenutak kada se Bog (ponovno) umiješao u formalnu religiju i pokazao svima kako bi to trebalo izgledati kada se On očituje među ljudima.

Bitna karakteristika ispunjenja Duhom i govora u jezicima bila je da su mnogi ljudi iz različitih naroda koji su govorili različite jezike mogli razumijeti govor Božje rijeke koja je izvirala iz duha onih koji su ispunjeni Duhom.

To je rijeka koja je govorom običnih ljudi svjedočila o spasenju, iscjeljenju, oslobođenju, obnovi koju Bog želi činiti u ljudskoj povijesti.

Kao i onda vjerujem da nam je potreban svježi “pentekost”. Potreban nam je osvježen govor i obnova u kojoj ćemo se poravnati sa nebeskim Kraljevstvom.

Kada smo ispunjeni Duhom postajemo Kristovi svjedoci narodu u kojem živimo, a Duh Sveti koji je živa rijeka u nama želi nam dati jezik koji će narodi razumijeti.

Ono što Duh daje mi smo pozvani primiti i govoriti! Ništa manje niti ništa više od toga.

Kako bi to bilo moguće mi moramo biti spremni PODLOŽITI Bogu naše planove, volju i razumijevanje .

Pojam podlaganja, govori o dobrovoljnosti i spremnosti na taj čin bez prisile ili manipulacije. Bog to neće učiniti umjesto nas ili nas prisiliti na podlaganje.

Moguće je da i danas čujete i osjećati onaj unutarnji tihi glas ili poticaj koji vas potiče, ali istovremeno čeka na vaš odgovor.

Predajte se toj rijeci Duha neka vas ponese!

Ako dozvolimo da nas preplavi religija bez sile na nama će se ispuniti riječ proroka Jeremije:

Jer je narod moj počinio dva zla: napustili su mene, izvor žive vode, pa su si iskopali nakapnice, raspucane nakapnice što ne mogu držati vodu. Jeremija 2:13

Zato vjerujem da i danas postoji poziv koji zove:

TKO JE ŽEDAN NEKA PIJE ŽIVE VODE!

Hoćemo li se odazvati ili se samo diviti sa strane ili kritizirati: naša je odluka.

Osobno vjerujem da nas Bog poziva u Rijeku!

Skoči!