„Čuvaj slugu svoga i od grijeha drskosti; neka nemaju vlasti nada mnom. Tada ću biti čestit, i bit ću nedužan od velikog prijestupa.“ Psalmi 19:13
Pretencioznost, preuzetnost ili drskost u biblijskom narativu je pretpostavka da je radnja istinita ili dopuštena jer ljudi smatraju da je to što čine ispravno.
Drskost ili pretencioznost ima mnogo lica koje je gotovo nemoguće obuhvatiti.
Za naše potrebe izdvojit ćemo neka od lica koja se pojavljuju u današnje vrijeme, a moguće je pronaći paralelne slučajeve u Bibliji.
SAMOVOLJA I UZURPIRANJE SLUŽBE I AUTORITETA KOJI NAM NE PRIPADA
Tada su sinovi Aronovi, Nadab i Abihu, uzeli svaki svoj kadionik i stavili u njega vatru, i na nju stavili kâd, te prinijeli pred GOSPODOM tuđu vatru, što im on nije zapovjedio. I vatra je izašla od GOSPODA i progutala ih, te su umrli pred GOSPODOM.
Levitski zakon 10:1-2
PRESKAKANJE ODREĐENIH BOŽJIH PROTOKOLA IZ „NAJBOLJE“ NAMJERE“
A kad su došli do Nahonova gumna, Uza je ruku svoju ispružio na Kovčeg Božji da bi ga pridržao jer su ga volovi zatresli. Nato je srdžba GOSPODNJA planula na Uzu i Bog ga je ondje udario za njegovu pogrešku te je on umro ondje pokraj Kovčega Božjega. 2. Samuelova 6:6-7 (kovčeg saveza se morao nositi, a ne voziti)
KRIVE PRETPOSTAVKE DA JE BOG SA NAMA AKO ZADRŽIMO VANJSKI OBLIK POBOŽNOSTI (Bog se koristi kao „srećonoša“)
A kad je narod došao u tabor, starješine Izraelove su rekle: “Zašto nas je danas GOSPOD potukao pred Filistejcima? Donesimo k nama Kovčeg saveza GOSPODNJEGA iz Šila da kad dođe među nas da nas može spasiti iz ruku naših neprijatelja.”
A kad je Kovčeg saveza GOSPODNJEG došao u tabor, sav je Izrael povikao gromkim poklikom tako da je zemlja zaječala.
Budite jaki i muževno se držite, Filistejci, da ne postanete sluge Hebrejima kao što su oni bili vama; muževno se držite i borite se!” Tada su Filistejci zaratili te je Izrael bio potučen i svatko je pobjegao u svoj šator. I dogodio se jako veliki pokolj, jer je Izraelu palo trideset tisuća pješaka. 1. Samuelova 4:3,5,9-10
UZNOSITOST I PLANIRANJE PREMA SVOJIM VLASTITIM POŽUDAMA UMJESTO PREMA VOLJI BOŽJOJ. (Ovakvi zaključci čine vjerika pretencioznim (preuzetnim) ako pretpostavlja da će ga/ju Bog bezuvjetno podržati.)
Molite, a ne primate, jer krivo molite, da u svojim požudama protratite. Hajde sada, vi što govorite: “Danas ili sutra poći ćemo u taj i taj grad, i ostati ondje jednu godinu, i trgovati, i zaraditi.” No vi ne znate što će biti sutra! Jer što je vaš život? To je doista maglica što se nakratko pojavljuje, a onda nestaje. Umjesto da vi govorite: “Ako Gospodin hoće, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono.” A vi se sada hvalite svojim veličanjima! Svako takvo hvastanje je zlo. Stoga, onomu koji zna činiti dobro, a ne čini, grijeh mu je. Jakovljeva 4:3,13-17
Što se grijeha tiče svakako je istina da je svaki grijeh pobuna protiv Boga, ali drskost nadmašuje sve:
Ali ona osoba koja učini nešto drsko, bio on domorodac ili tuđinac, taj pogrđuje GOSPODA. Takva osoba neka se istrijebi između svoga naroda, zato što je prezreo riječ GOSPODNJU i prekršio njegovu zapovijed. Neka se takva osoba potpuno istrijebi. Neka njegova nepravda padne na njega!” Brojevi 15:30-31
Radi pretencioznosti se Božje ime često pogrđivalo među nevjernicima tako da su i iskreni vjernici su stavljani u isti „koš“ sa drskim i pretencioznim ljudima.
GRIJEH DRSKOSTI (PRETENCIOZNOST ILI PREUZETNOST) OČITUJE SE NA TRI MOGUĆA NAČINA:
1. OSOBA MOŽE OTIĆI PREDALEKO SA RAZVLAČENJEM POJMA BOŽJE DOBROTE I MILOSTI PREKO GRANICA RAZUZDANOSTI:
Jer su se neopaženo uvukli neki ljudi koji su već odavna određeni za tu osudu, bezbožni koji milost Boga našega izokreću u razvratnost i niječu jedinoga Gospodara, Boga, i Gospodina našega Isusa Krista. Judina 1:4
2. PRETVARANJE BOŽJE MILOSTI U KRUTI LEGALIZAM:
A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravedni, a druge prezirali, ispripovijedao je i ovu usporedbu: “Dva su čovjeka uzišla u Hram moliti se: jedan farizej, a drugi poreznik. Farizej je stajao te ovako molio u sebi: ʻBože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: otimači, nepravednici, preljubnici ili baš kao ovaj poreznik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što posjedujem.ʼ A poreznik, stojeći podalje, nije htio podignuti ni oči prema nebu, već se udarao u prsa govoreći: ʻBože, budi milostiv meni grešniku!ʼ Kažem vam, ovaj je opravdan sišao svojoj kući, a ne onaj; jer svaki onaj koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Luka 18:9-14
U oba slučaja možemo govoriti o iskušavanju Gospodina: prvi koristi dobrotu i milost da bi opravdao grijeh, dok drugi koristi Božju pravednost da bi sebe promovirao i samouzdizao. Idući slučaj specifično se dotiče „našeg kruga“ (karizmatskog kršćanstva):
3. LOVCI NA ČUDESA.
Neće svaki koji mi govori: ʻGospodine, Gospodine!ʼ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji izvršava volju Oca mojega koji je u nebu. Mnogi će mi reći u onaj dan: ʻGospodine, Gospodine! Nismo li u ime tvoje prorokovali, i u ime tvoje đavle izgonili, i u ime tvoje mnoga čudesna djela činili?ʼ A tada ću im ja izjaviti: ʻNikada vas nisam poznavao. Idite od mene, vi koji činite nepravdu!ʼ Matej 7:21-23
Onaj koji je bio blizu Krista nalikuje Mu po karakteru, govoru, metodama, teologiji i čudesima. Isus primjerice nikada nije sebi prisvajao zasluge: on je uzdizao Nebeskog Oca, ili je pohvalio ljude za njihovu osobnu vjeru.
Čak je i grčki filosof Sokrat vodio razgovore sa ljudima koji se temelji na tome da se iz sugovornika »izvuče« (kao što primalja izvlači dijete iz majke) prava istina-Isus je također često koristio ovakve metode (bogati mladić).
Mnogi kršćani i službenici sa druge strane smatraju da su čudesa potvrda njihove službe ili određenog službenika. Ako ljudi koriste ovakve pretenciozne (drske) zaključke na sebi potvrđuju Isusovu otrežnjavajuću izjavu da čudesa nisu ultimativne potvrde nečije pravovjernosti, poziva ili službe, već posljedica odnosa sa Njim.
A oni su otišli i propovijedali svuda; Gospodin je s njima surađivao i potvrđivao Riječ popratnim znakovima. Amen. Marko 16:20
Kada Bog čini znakove i čudesa, On to čini jer je netko propovijedao Riječ.
Umjesto da se pitamo zašto Bog dozvoljava pretencioznim službenicima da čine to u Njegovo ime, radije budimo oprezni da ne nasjednemo na „njihov cirkus“ i na njihove „fore“.
Nasjesti mogu svi, nema iznimke. Ali iskreni kršćani ipak malo teže. Najlakši plijen su ova grupacija ljudi:
I tada će se otkriti Bezakonik kojega će Gospodin zatrti dahom usta svojih i uništiti sjajem svoga dolaska; njega, čije je dolazak nakon djelovanja Sotone sa svom silom i znakovima, i lažnim čudesima, i sa svakim nepravednim zavaravanjem, u onima koji propadaju zato što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi mogli biti spašeni. I zbog toga će im Bog poslati djelotvornu zabludu da povjeruju laži, da budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su uživali u nepravdi. 2. Solunjanima 2:8-12
Ako je Bog nekog iscjelio i dotaknuo konačni cilj čuda je spasenje!
Lovci na čuda su oni ljudi koji računaju na to da će Bog učiniti čudo na njihovu narudžbu, preskaču sve razumske stepenice te traže direktno riješenje od Boga i ne žele nikakvo drugačije rješenje. Oni se ne pitaju postoje li prepreke, ili možda Bog želi učiniti čudo na neki drugi način. Oni ne mogu prihvatiti drugačiji način. Oni žele „jesti“ ono što su naručili ili će otići na drugi izvor.
Međutim, što ako Bog ne učini čudo?
„Preuzetnost nije hrabrost. Preuzetnost nije pobožnost. Preuzetnost nije svetost. Preuzetnost u određenim uvjetima nije ništa drugo nego bjesomučno proganjanje Boga da učini čudo. Ako ne učini prestaje biti Bog….
Razuman kršćanin u situaciji bolesti bira oboje. Bira razumska i prirodna sredstva borbe protiv svoje bolesti. Aktivno sudjeluje i sluša savjete liječnika. Na Boga računa kao oslonac i smisao koji pomaže razumjeti i prihvatiti bolest.“ Oliver Jurišić
Razuman vjernik će ući u dijalog sa Bogom, i poput Pavla svakako pitati Gospodina da ga oslobodi tog „trna“ u tijelu, ali će u sebi imati poslušno srce koje će prihvatiti ono što je Bog u tom trenutku smatrao najboljim mogućim rješenjem za njega.
I da se ne bi uzvisio preko mjere zbog obilja otkrivenja, dan mi je trn u tijelo, Sotonin poslanik, da me udara da se ne uzvisim preko mjere. Za to sam triput zaklinjao Gospodina da to odstupi od mene. A on mi je rekao: “Dovoljna ti je moja milost, jer se moja snaga usavršuje u slabosti.” Radije ću se dakle hvaliti svojim slabostima da bi snaga Kristova mogla počivati na meni.
2. Korinćanima 12:7-9
Kod „lovaca na čudesa“ na postoji Bog molitve, Bog strpljivosti, Bog ljubavi, Bog milosrđa, Bog Riječi...
Onaj koji traži samo Boga čudesa kao „lovac na čudesa“ otkriva svoju površnost jer većina takvih se ne želi dublje posvetiti Bogu osim onda kada im je On potreban u specifičnoj situaciji.
„U pitanju je izjednačavanje Božjeg postojanja i vjere u Boga i čuda kao ekskluzivnog znaka i izričite potvrde njegove prisutnosti. Bog i čudo su jedna te ista stvar. Ako se čudo dogodi, Bog postoji. Ako se ne dogodi, Boga nema.“ Oliver Jurišić
Isus nije uvijek učinio čuda svima koji su ga tražili. Za čudo je zahtijevao vjeru, dok pretenciozno (preuzetno) kršćanstvo radi obrnuto. Traži čudesa bez vjere kao potvrdu iskustva vjere. Ukoliko nema čuda, neće ni vjerovati, kao da nema Boga bez čudesa.
Osoba zavedena ovakvim mentalitetom razumije Sveto pismo kao uputu za čudesa, a bogoslužje kao obred za „skidanje uroka“ i liječenje bolesti.
Oni ljudi koji istinski traže Boga nisu zadovoljni sa ovakvim oblikom kršćanstva, oni će razumijeti da Pismo i bogoslužje imaju dublju svrhu od osobne koristi:
Pismo je svakako iscjeljujuće, ali ispravni nauk također spašava dušu od vječne propasti:
Poslao je riječ svoju te ih ozdravio, i izbavio ih od pogibli njihovih. Psalmi 107:20
Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za nauk, za ukor, za popravljanje, za upućivanje u pravednost, da čovjek Božji bude savršen, potpuno opremljen za svako dobro djelo. 2. Timoteju 3:16-17
Isus je rekao da će On biti prisutan u zajednici. Isusova prisutnost među ljudima promatrajući Njegovu zemaljsku službu nije bila isključivo u činjenju čuda, već i u poduci, ispravljanju jednako kao i u činjenju čuda. Na tom primjeru su pastori pozvani donijeti balans u svoje crkvene zajednice:
Što ćete onda, braćo? Kad se sastajete, svaki od vas ima psalam, ima nauk, ima jezik, ima otkrivenje, ima tumačenje. Neka sve bude na izgradnju!
1. Korinćanima 14:26
Bog koji je prisutan u ovakvoj atmosferi rado učini svoje čudo i znak među vjernima!
PRETENCIOZNOST VS. VJERA
Vjera počinje sa Božjim obećanjem, a pretencioznost sa pretpostavkom. Onaj koji stoji na pretpostavci stoji na nestabilnom tlu.
„Vjera kaže da će nam Bog "kruh naš svagdanji dati danas"; nevjera kaže da neće; sumnja kaže da bi mogao; dok je pretenciozni vjernik uvjere da kruh mora biti vruć i premazan maslacem.“ Mark LaCour
Pretenciozni vjernici često žele manipulirati ishodima, žele brze rezultate ili pak navode ljude da se slože sa njihovim željama i idejama. Vjera pak strpljivo čeka na Boga.
Jer kad je Bog Abrahamu dao obećanje, budući da se nije imao nekim većim zakleti, on se zakleo samim sobom govoreći: “Doista, blagoslivljajući blagoslovit ću te i umnožavajući umnožit ću te.” I tako, nakon što je on strpljivo podnašao, zadobio je obećano.
Hebrejima 6:13-15
Vjera zna da Božja volja izvršena na Božji način nikada neće nedostajati Božje opskrbe. Ako je vjera jamstvo onoga čemu se nadamo, drskost je pokušaj kontrole ishoda onoga što se želi.
Zato ljubljeni odbacimo od sebe ovakva bremena, koja su nam nametnuta kroz vjersku samopromociju i trčimo na utrci koja je pred nama.
Postajmo sve sličniji Kristu u svakom području naših života, nemojmo tražiti kratice, hodajmo uskim putem kako bi hodali Putem Života!
Comments