Isus iz Nazareta jedini je čovjek koji je pokušao i uspio nemoguće: u potpunosti je promijenio kulturu u kojoj je rođen na način da s njom suočio u njenom žarištu i to bez oružja.
Uspio je jer je bio potpuno posvećen svojoj misiji i ničim ju nije kompromitirao.
Njegovo jedino oružje bilo je govorenje istine, nadahnute i poduprte snažnim djelovanjem Duha Svetog tako da su i najmoćniji protivnici strepili od Njega.
Isus je bio najveći kritičar židova, ali je istovremeno i njihov Mesija.
On je izazivao vjerske običaje, dok je istovremeno tvrdio da je u svojem životu ispunio svaku “jotu” ili točku religijskog i moralnog zakona.
On je u svojem djelovanju porušio sve religiozne barijere koje je judaizam postavio.
Da razjasnimo malo pojam judaizma: to je proizvod židovske obnove koja je uslijedila nakon njihovog povratka iz babilonskog ropstva.
Kada su bili suočeni sa mogućnošću da bi mogli nestati kao narod, židovski su učitelji odlučili učvrstiti identitet naroda.
To su činili tako da su snažno i gotovo militantno naglašavali odabranost to jest svoju posebnost.
Takvim su pristupom stavili i narod i Boga u kutiju svojeg religiskog i nacionalnog identiteta.
Isus je svojim naukom i djelovanjem, Boga učinio dostupnim svakom koji vjeruje.
Bog o kojem je Isus govorio i nazivao ga svojim Ocem nije bio neko udaljeno božanstvo, On uči svoje sljedbenike moliti “Oče naš” što govori o Božjoj blizini u odnosu na čovjeka. Takvo se učenje razilazilo sa rabinskim učenjem o zahtjevnom i pomalo škrtom Bogu.
Isusov je Bog onaj koji ljubi ljude svih naroda do te mjere da je dao svog Sina da bi se po Sinu svatko tko vjeruje mogao spasiti od grijeha i vječne odvojenosti od Boga.
Bog je po Isusu dozivao svijet bliže k sebi, ali je istovremeno i prozivao one koji su Ga svojatali i drugima priječili put ka Njemu.
Ovakvo radikalno rušenje svih postavljenih barijera promijenilo je ljudsko društvo iako je Isusov nauk je bio osuđen, a on je bio smaknut na križu kao religijski heretik i politički nepodobna osoba.
Rimski okupator i židovski religiozni vođe napravili su presedan tako što su se ujedinili oko toga da zajedno smaknu Isusa.
Isus je pred Pilatom izjavio:
Ja sam se radi toga rodio i radi toga sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Svaki koji je prijatelj istine, čuje moj glas…Ivan 18:37
Njegove riječi i primjer i danas su živa kritika onim sljedbenicima koji puno pričaju, i puno traže, ali svojim životom ne pokazuju primjer i vjerodostojnost.
U vrijeme nacizma istovremeno su postojale dvije crkve: ona koja se vjerojatno iz straha podložila Hitleru i ona koja je javno odbijala priznati Hitlerovu apsolutističku vlast i religijsku kontrolu pogotovo po pitanju progona Židova. Mnogi su se pokušali opravdati kasnije, ali im to opravdanje nije puno vrijedilo.
Jedan njemački pastor koji je i sam skončao svoj život u Hitlerovim logorima je rekao: “Ako se ukrcate u krivi vlak, nema smisla trčati hodnikom u drugom smjeru.”
I danas mnogi vjernici stoje pred izazovom: hoće li pognuti glavu pred nekim novim autokratima ili će stati za ono što smatraju istinom i pokazati svojim primjerom kako treba vjerovati.
Davno sam čuo ovu izjavu:
“Ako živimo za nešto za što nismo spremni umrijeti, mi zapravo ne živimo slobodno!”
Onaj čovjek koji radi potrebe ili straha kompromitira svoju vjeru i životne vrijednosti zapravo prestaje živjeti kao slobodna osoba.
Isus je svojim primjerom pokazao put u život-vjerujem da u ovo vrijeme ljudi očekuju od onih koji se nazivaju vjernicima da pokažu tu Isusovu vjerodostojnost, ljubav i beskompromisnost kroz svoje živote.
Comentários