top of page
  • Writer's picturePetar Fabijanic

DRŽAVA D.O.O.


Mnogi se slažu da je demokracija najbolji mogući politički sustav. Ideja demokracije doživjela je mnoge promjene tijekom mnogih stoljeća. 

Generalno to je politička ideja o vladanju državom u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice (narod). U takvom političkom poretku vlast je dužna osigurati poštivanje individualnih prava svakoga građanina. Po tome se razlikujemo od tiranije ili oligarhije, onog oblika vladavine u kojem državom i narodom upravlja pojedinac ili skupina. 

U demokraciji se predstavnici vlasti ne bi smjeli zvati vladarima, već upraviteljima zajedničkih resursa koje ne smiju koristiti neetično tj u svoju vlastitu korist. U takvom društvu postoji obvezujući odnos između delegiranih predstavnika vlasti i građana. Te obaveze su regulirane ustavom, dodatno se mogu regulirati različitim zakonima. 

Ako navodno živimo u takvom sustavu, zašto je nekima dozvoljeno da budu jednakiji od drugih? 

Da imaju imunitet na opću pravdu koja bi trebala zahvaćati svakoga jednako? 

Zašto dozvoljavamo pojednicima da od naše zemlje naprave državu d.o.o.?

Smatram da problem nije samo u onima koji sustav iskorištavaju, već i u onima koji im to dozvoljavaju, a to smo mi! Naša pasivnost nije vrlina, to velika mana. Na žalost u povijesti je crkva imala veliku ulogu u pasiviziranju naroda. Podučavajući narod da su oni koji su na vlasti zapravo Božji odabir u koji se ne smije dirati. Takva teologija dovela je primjerice do toga da je velik dio njemačke crkve podržavao Hitlera što je dotični debelo iskoristio. 

Hoće li Bog stati iza vladara koji se pozivaju na Njega, u crkvama sjede u prvim klupama a žive kako hoće?  Pogledajmo što je Isus rekao: 

Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje. Luka 22:25-27

Isus nikada nije podučavao apsolutnu poslušnost vlastima, njegova kritika religijskih i političkih vlasti Ga je odvela na križ. 

Isus zaključuje da oni koji vladaju često žele biti predstavljeni kao dobročinitelji. Današnjim riječnikom rekli bi da žele imati dobar PR. Od svojih sljedbenika Isus je tražio, da svoj integritet dokažu kroz svojim djelovanje koje on naziva služenjem drugima. 

Potom je uzeo sebe kao primjer sluge: iako im je bio učitelj, često je posluživao svoje učenike: prao im je noge, financijski ih je podržavao i brinuo se za mnoge njihove potrebe. Isus je svojim primjerom dao model ispravnog vođe, a to je model sluge. Ispravni Biblijski model vladavine ili teokracije je sadžan u poslušnosti Božjim moralnim zakonima koje je Isus postavio. 

U povijesti je crkva često uvodila model naopake teokracije u kojem su papa, biskupi, svećenici ili pastori preuzeli ulogu kraljeva kojima se služi. Umjesto da vode primjerom uvjeravali su ljude da Bog traži od njih da im služe. Radi toga je u crkvu ušlo mnogo nepotizma i korupcije te je postala element kojim su vladari zadržavali status quo.

Moje vjersko uvjerenje govori mi da smo pred Bogom svi jednaki, svi imamo istu intrinzičnu vrijednost bez obzira na spol, obrazovanje ili dob. Razliku jedino čini kompetencija. Onaj koji je savladao određenu vještinu ima veću kompetenciju od drugoga u određenom polju djelovanja. 

Na temelju toga znajmo da izabrani predstavnici demokratske vlasti imaju autoritet samo u području svoje kompetencije, ne preko toga. Ako je netko dobio priliku biti na vlasti, to nije zato jer mu je dano odozgo, već odozdo tj. od nas. Ako je tome tako može mu biti i oduzeta ako ne čini ono što treba. 

Poslušajte emisiju "Kultura obnove" na radio Maestralu (95,4 MHz) nedjeljom od 08:00 ili na YouTube-u https://youtu.be/RKNuH85FS1k

8 views0 comments

Recent Posts

See All

Comentarios


bottom of page