U čovjeku oduvijek postoji želja da se izdigne iznad svojih trenutnih okolnosti i mogućnosti.
Ta želja je poput motora koji nas gura prema naprijed kako bi se izdigli van naših ograničenja i trenutnih okolnosti.
Problemi dolaze kada uspjeh počnemo razumijevati samo kao penjanje na hijerarhijskim ljestvama uspjeha.
Struktura hijerarhije nije idealni sistem, ali zasada funkcionira i zato se vjerojatno tako dugo održao među ljudima.
Mnogi imaju povjerenja u strukture do te mjere da smatraju one iznad sposobnijima i pametnijima. Siguran sam da je to tako zamišljeno u idealnim uvjetima.
No, u vremenima uhljeba teško mi je bespogovorno vjerovati u ovakve tvrdnje.
Ne uspijevaju uvijek oni koji se najviše trude, već oni koji nekoga poznaju ili su u rodu sa nekim koji već pri vrhu hijerarhije.
U ovako postavljenom društvu netko tko želi uspjeti u poslu, politici, društvu očito treba imati veze ili novca.
Kada se ovakve stvari događaju; stvara se društvo u kojem je kompetencija nebitna kategorija.
Vjerojatno zato toliko mladih stručnih ljudi odlazi iz naše zemlje?
Da li je moguće nešto promijeniti ili smo osuđeni na ovakvo društvo u kojima neki imaju sve beneficije dok drugi ne mogu dobiti niti osnovnu, recimo bolničku skrb?
Osobno nisam pobornik velikih revolucija, jer one mijenjaju igrače, ali zadržavaju ista načela hijerarhijske korupcije.
Uvjeren sam da prava promjena društva dolazi od promjene pojedinca.
Kada se pojedinci prestanu uspoređivati sa drugima ili čeznuti za visokim mjestima na hijerarhijskim sistemima već pronađu svoj identitet promjena može početi.
Psalam 139:14 kaže:
“Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela Tvoja predivna”
Kao vjerniku teško mi je pojmiti da je Stvoritelj stvorio ljude kao klonove koji moraju raditi unutar kastinskog sistema korporativne religije.
Radije sam skloniji složiti se sa gornjim biblijskim retcima u kojima je izraženo čudesno bogatstvo individualnosti i Božje sposobnosti da svakog čovjeka učini unikatom.
Na temelju gornjih redaka zaključujem da naš napredak nije omeđen hijerarhijskom strukturom. Svaki čovjek posjeduje određene talente tj. sposobnosti.
Kada je svjestan svojih sposobnosti čovjek se osjeća živim, ispunjenim, sretnim.
Ako ih zna dobro upotrijebiti, talenti mogu postati i izvor egzistencije.
Da bi čovjek počeo živjeti autentično, trebao bi prvo uložiti svu energiju da izađe van one kutije u koju ga je društvo postavilo, često još od osnovne škole.
Bog nas ne dijeli prema našim uspjesima ili neuspjesima, već prema onome što smo učinili sa talentima koje nam je dao.
On zna tko smo mi i vjerujem da bi bi želio da i mi upoznamo sebe na način na koji nas On poznaje.
Svaki je čovjek specifična individua koja vrijedi i ima što za dati društvu oko sebe.
Mislim da društvo čezne za autentičnim ljudima, dosta nam je klonova i pozera.
Moja je želja i molitva da svatko od nas može prepoznati svoje kvalitete ili talente te da ima dovoljno odvažnosti odvojiti se od matrice i živjeti autentično.
Comments