Štovanje svetaca vrlo je kompleksna tema koju je teško obraditi na način da nekog ne uvrijedimo. To je vjerojatno zbog toga što je štovanje svetaca u kršćanskoj tradiciji je prihvaćeno kao bitni oblik pobožnosti, i jako je zastupljeno u našim krajevima.
Gotovo da nema religiozne osobe koja ne štuje nekog sveca.
Čini se da je sve krenulo iz plemenitih motiva: naime u kasnom prvom stoljeću kršćani su na grobovima mučenika održavali bogosluženja prisjećajući se onih koji su bili mučeni za vjeru.
To se nastavilo i nakon što su progoni prestali te su u popise svetaca mučenika uvršteni i mnogi “sveci” upitnog identiteta, a mnogi su i proizvod narodnih legendi.
Iako se čini iz današnje perspektive da je to ispravna praksa koja postoji od početka kršćanske vjere, činjenice govore suprotno.
Ona je zapravo starija od kršćanstva i preuzeta je iz predkršćanskog doba.
Vjerojatno se o vaj kult stopio se sa štovanjem lara i penata ili obiteljskih kućnih svetaca koje se u starom Rimu posebno častilo.
U Mezopotamiji su ljudi imali svoja božanstva koji su štitili gradove ili su bili zaduženi za žetvu, plodnost, isl.
U rimokatoličkoj i pravoslavnoj tradiciji postoji preko 10000 svetaca a broj im i dalje raste. Postoje sveci za mnoge potrebe, ali je najpopularniji kult “sveca zaštitnika”. Postoje sveci zaštitinici gradova, zanimanja, župa isl.
Sveci zaštitnici dobili su kršćanska imena, ali im je funkcija ostala ista kao i u pogansko vrijeme: imati privatnog "boga"!
Pogansko (pretkršćansko) štovanje lara i penata i(li) bogova zaštitnika se prešutno prelilo u kršćanske krugove.
Isus se nikada nije molio mrtvima za zaštitu ili pomoć.
On se obraćao direktno Bogu Ocu, a tako je naučio i svoje sljedbenike.
Primjer toga je molitva Oče naš:
Ali kad molite, ne koristite isprazna ponavljanja kao Pogani, jer oni misle da će zbog svojih mnogih riječi biti uslišani. Zato ne budite poput njih jer Otac vaš zna što trebate i prije negoli ga vi zamolite. Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji si u nebu, neka se sveti ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja na zemlji kako je u nebu! Kruh naš svagdašnji daj nam danas! I oprosti nam dugove naše, kako i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u iskušenje, nego nas izbavi od zla! Jer je tvoje kraljevstvo, i moć, i slava zauvijek! Amen. Matej 6:7-13
Isus nikada nije upućivao svoje učenike prema umrlim "herojima vjere" ili duhovnim zaštitnicima već prema živom Bogu.
Danas ćete čuti sa mnogih propovjedaonica kako svećenici zazivaju mrtve svece da posreduju za njih, ali Novi Zavjet svjedoči o tome da je jedan posrednik između Boga i ljudi, a to je Isus Krist
Hebrejima 7:23-25: Drugih je svećenika bilo mnogo ali ih je smrt sprečavala da ostanu u službi. Budući da Isus vječno živi, on ima trajnu svećeničku službu. Zato može zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze Bogu. On živi vječno kako bi posredovao za njih.
U Novom Zavjetu ne postoji niti jedan jasan redak o tome da se treba moliti mrtvima ili tražiti išta od njih. Jasno je istaknuto da je Isus Krist taj kojem se bilo tko u bilo kojem trenutku može obratiti za pomoć i zaštitu. Ako se netko smatra kršćaninom trebao bi nasljedovati Isusov primjer pa čak i pod cijenu konflikta sa ustoličenim tradicionalnim obrascima!
Comments