NOVO ROĐENJE 

Temeljni problem čovječanstva je činjenica da su svi ljudi grešni. Grijeh je u ljudskoj prirodi i odvaja nas od Boga. Čovjek, koji je bio stvoren za prijateljstvo s Bogom, sada ne može ostvariti tu temeljnu svrhu svog postojanja. Grijeh se umiješao između čovjeka i Boga, stvorivši između njih duboki jaz. 

Biblija u Poslanici Rimljanima 3:23 govori da: „...su svi [ljudi] sagriješili i lišeni su Božje slave“. To je stanje svih ljudi na zemlji od Adamovog pada do danas. Svi su sagriješili, bez iznimke, i svi su lišeni Božje slave. Čovjek, koji je stvoren kako bi živio s Bogom, zbog svoga je grijeha odvojen od Stvoritelja, Njegove slave i prisutnosti. On ne poznaje Boga kao dobrog Oca, kao Onoga koji ga ljubi i brine se za njega. Naprotiv, zamišlja Ga kao strogog suca koji uslišava molitve samo ako Ga nekako umilostivimo. To znači biti daleko od Boga i biti lišen Božje slave. 

Čovjek je svjesno i svojevoljno sagriješio i kriv je za svoj grijeh. Bog ga, usprkos tome, nije osudio. Zbog svoje velike ljubavi prema čovjeku, bio mu je voljan oprostiti. Zato je učinio najveće djelo ljubavi prema čovječanstvu: poslao je svoga Sina Isusa da spasi svijet. Isus je došao kako bi otkupio čovjeka od njegova grijeha i dao mu vječni život. 

Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. 

Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. 

Ivan 3:16,17 

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 

Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 

Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 

Izaija 53:5,6,11 

Čovjek je sagriješio i trebao je platiti cijenu – pretrpjeti kaznu za svoj grijeh. Međutim, Bog je poslao Isusa i kaznio Ga zbog naših grijeha. „Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe...“ (Izaija 53:5). Isus je drago- voljno podnio kaznu koju smo mi trebali podnijeti. 

„A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju“ (stih 6). „Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Na njega pade kazna - radi našeg mira...“ (stih 11,5). Na križu se dogodila razmjena. Bog je stavio naše grijehe na Isusa. Njegov je Sin pretrpio kaznu koju smo mi trebali pretrpje- ti, kako bismo mogli živjeti u miru s Ocem. Po Isusovoj žrtvi Bog nas je očistio i opravdao. 

Ta se razmjena dogodila na križu Golgote, omogućivši svakom čovjeku da dođe k Bogu i stane pred Njega kao pravedna osoba. Zahvaljujući toj žrtvi, svatko od nas može postati Božji prijatelj i ostvariti prisan odnos s Njim. No, kako možemo ući u to zajedništvo sa Stvoriteljem? 

Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskri- sio od mrtvih, bit ćeš spašen. 

Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje. 

Rimljanima 10:9,10 

Kako bi osoba primila spasenje, mora povjerovati da je Isus umro i uskrsnuo za nju, te odlučiti učiniti Ga svojim Gospodinom – gospodarom i vođom. Kada tu odluku pri- zna svojim ustima, primit će spasenje. Postat će pravedna pred Bogom i započeti svoj odnos s Njim. Drugim riječima, postat će Mu bliska. Moći će dijeliti s Njim svaku životnu situaciju, a to je uvodi u novi, drugačiji i bolji život. 

U trenutku kada osoba svojim ustima prizna vjeru u Isusa i preda Mu svoj život, ona doživljava novo rođenje. Čovjek koji je zbog grijeha bio duhovno mrtav, postaje duhovno živ. 

„S Kristom oživi i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva - duhu koji je sada na djelu među nevjernicima“ (Efežanima 2:1,2). Zbog svojih prekršaja i grijeha bio si duhovno mrtav - odvojen od Boga, no sada si živ. Živio si prema duhu koji vlada u ovome svijetu, a to je duh tame koji drži ljude u ropstvu grijeha, bolesti, razočaranosti, potištenosti, beznađa. Sada više ne potpadaš pod vlast tame, jer si duhovno živ i pripadaš drugoj vlasti, Kraljevstvu Božjem. 

Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima, tada nas - ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu - spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti. 

Titu 3:4,5 

Novo rođenje je kupelj kojom Duh Sveti okupa tvoj duh i očisti ga od prljavštine. Novo rođenje je obnova - Duh Sveti obnovi i izgradi tvoj duh koji je bio razrušen grijehom. On u njega vraća Božju prirodu, radost, mir i sigurnost, te sve ono što je čovjek izgubio padom u grijeh. Novo rođenje nije nam se dogodilo zbog naših zasluga, već zbog Božje ljubavi i milosti prema nama. 

Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. 

2. Korinćanima 5:17 

Prilikom novog rođenja čovjek postaje potpuno novo stvorenje, sasvim nova osoba. Sve staro je nestalo, a novo je nastalo. Čovjek se lišava stare grešne prirode i dobiva novu, pravednu. Prije je bio daleko od Boga i Bog ga nije zanimao, no u tom je trenutku postao Božji prijatelj. U sebi je počeo primjećivati želju da sazna više o Bogu, da čita Bibliju, razgovara o Bogu i druži se s kršćanima. Psovka je nestala s njegovih usta jer mu više nije u srcu. Takav rječnik više mu ne odgovara. Zašto? Zato što je „on novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo“. 

Bog je zahvatio u ljudsko srce i potpuno ga promijenio. Otkad si nanovo rođen, ti više nisi ona stara osoba. Postaješ nova osoba s Božjom prirodom u sebi. 

Primijeti da Biblija govori: „staro je nestalo“. Tvoja prošlost je nestala, pred Bogom je više nema. Tvoji grijesi su nestali. Ne samo da ti ih je Bog oprostio, već su oni iščezli, više ih nema. Ti si potpuno nova osoba. Nanovo si rođen i postao si pripadnik Božje obitelji. Postao si Božje dijete. Primio si Njegovu prirodu i lišio se stare grešne prirode. Staro je nestalo i više ga nema. Ušao si u potpuno nov život - život s Bogom. 

„Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu“ (Rimljanima 8:1). Na tebi nema više nikakve osude, bez obzira na to što si radio prije svoga obraćenja. Sada si novo stvorenje i staro je nestalo. „Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost...“ (Rimljanima 10:9,10). Bog te proglasio i smatra te pravednim. Stoga na tebi nema više nikakve osude. 

„On [Bog] nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha“ (Kološanima 1:13,14). Kad si priznao Isusa Gospodinom, Bog te istrgnuo iz vlasti tame te viknuo u duhovni svijet: „On je moj!“ Tada te prenio u Kraljevstvo svoga ljubljenog Sina. Ti više nisi pod vlašću tame - pod vlašću grijeha, bolesti, depresije i siromaštva, jer više ne pripadaš tom kraljevstvu. Otkupljen si od vlasti tame i pripadaš drugom kraljevstvu, Kraljevstvu Njegovog ljublje- nog Sina. Pred tobom je zanimljiv i sretan život s Bogom. 

Otkad sam spašen vrlo sam sretan što sam pronašao Krista. On je unio puno radosti u moj život, maknuo strahove i donio ispunjenje brojnih molitava. Promijenio je moj život na bolje. Budeš li slijedio Krista, doživjet ćeš puno lijepih iskustava te, bez obzira na okolnosti u kojima se nalaziš, biti ispunjen i sretan. 

Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život. 

1. Ivanova 5:13 

Kršćanin se ne mora pitati kamo ide kada umre. Bog ga je o tome već izvijestio. Mi znamo da ćemo svoju vječnost provesti s Bogom. Imamo potpunu sigurnost u to. Naš je vječni život počeo već ovdje na zemlji u trenutku kada smo upoznali Boga. Vječni život je dar koji nam je dao naš Otac. 

„A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista“ (Ivan 17:3). Vječni život znači poznavati Boga. U trenutku kada si predao svoj život Bogu, upoznao si Njegovu ljubav. On je postao tvoj Otac i vi ste postali prijatelji. To prijateljsko zajedništvo s Bogom nastavit će teći kroz vječnost. 

Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"