POLAGANJE RUKU
Nauk o polaganju ruku spada u osnovna kršćanska učenja. Nažalost veliki broj ljudi ima malo ili nikakvo razumijevanje toga čina. Neki ljudi, koji sebe smatraju kršćanima, čude se kada vide polaganje ruku. „Što je to?“ pitaju se oni.
Kada Bog želi osloboditi svoju silu na zemlji, On to često čini preko polaganja ruku. Zato je ispravno razumijevanje i tog dijela kršćanskog učenja jako važno. Istina o polaganju ruku ne smije biti potisnuta i zaboravljena.
Polaganje ruku je jedan od osnovnih načina za primanje ili oslobađanje darova Božjih u pojedinca.
Iznijet ćemo neke od istina povezanih s polaganjem ruku. Mogli bismo i više govoriti o tome, no dotaći ćemo se samo osnovnih stvari.
Što Bog želi učiniti preko polaganja ruku? Božja je nakana:
-
Promaknuće nekoga na višu poziciju.
(Brojevi 27:18-23) -
Odvojenje ili otpuštanje u njegovu/njenu službu. (Djela 13:1-4)
-
Pripraviti svete udjeljivanjem nekih darova. (Rimljanima 1:9-11)
-
Iscijeliti. (Marko 16:15-18)
-
Osloboditi blagoslov. (Postanak 48:8-15)
U Brojevima 27:18-23 možemo vidjeti da je polaganje ruku oslobodilo i potvrdilo novi položaj koji je Bog odredio Jošui.
Njegova je pozicija bila potvrđena posredovanjem Božjih pomazanika. I to po ljudima koji su se pokazali vjernima Bogu i Njegovom planu.
Kako bi Jošua mogao ući u taj položaj, i on se morao pokazati vjernim Bogu. U osamnaestom stihu vidimo da Bog unapređuje osobu koja ima pravoga Duha.
Čin, koji su oni obavili, morao se učiniti javno zbog Jošue i naroda.
Narod je morao znati koga Bog postavlja kako ne bi slijedio samozvane službenike. Jošua je morao znati da je on dio lanca koji vodi od Boga preko Mojsija i Eleazara do njega.
POZITIVNA PRIMJENA POLAGANJA RUKU
U Djelima 13:1-4 čitamo o odvojenju ili otpuštanju Barnabe i Savla u službu koju je Bog želio za njih. U riječi „odredio“, prepoznajemo da je Bog već prije pozvao tu dvojicu u službu, ali između poziva i otpuštanja u službu, vrijeme je priprave. Pismo govori: „Mnogo je zvanih, ali je malo izabranih.“
Zašto svi koji su pozvani nisu i izabrani? Vjerojatno i zato što se nisu pokazali vjernima. Vjernost se očituje u trudu i spremnosti da se mijenjamo, da naučimo moliti, proučavati i praktično djelovati. Tako se, naime, i duhovno i karakterno ispravno razvijamo.
Otpuštanje u poziv dolazi onda kada Gospodin procijeni da je vrijeme naše priprave prošlo i došlo vrijeme za novu službu. Iako je Duh Sveti potakao odvajanje, On ga je ipak obavio po ljudima. Njihovo slaganje, post, molitva i polaganje ruku bili su javno priznanje i potvrda Božjeg odabira.
U Djelima 19:6 čitamo kako je Pavao položio ruke na vjernike te su oni primili dar jezika i proroštva: „I kad Pavao na njih položi ruke, siđe na njih Duh Sveti. Tada počnu govoriti tuđim jezicima i proricati. Bilo je svega kojih dvanaest ljudi.“
U Marku 16:18 Isus govori da će vjernici polagati ruke na bolesne i oni će ozdravljati.
Jakov, jedan od patrijarha, blagoslovio je svoje unuke polaganjem ruku.
Iz navedenog vidimo da je polaganje ruku jako važno za oslobađanje i potvrđivanje Božje volje u ljudskim životima. Usprkos tome neki kažu: „Meni ne treba polaganje ruku; ja ću to primiti izravno od Boga.“ To je naivno, ali i buntovnost.
Ako je Bog odredio polaganje ruku kao kanal za oslobođenje svog blagoslova, tko smo mi da to zaniječemo ili odbacimo?
NEGATIVNA PRIMJENA POLAGANJA RUKU
U ovom kratkom osvrtu važno je napomenuti dvije stvari. Prva je to da je u nekim crkvama polaganje ruku dio ceremonijalnog ili tradicionalnog. Želim reći da takvim polaganjem ruku ništa nije udijeljeno niti se očekuje da netko nešto udijeli ili primi.
Kada je polaganje ruku učinjeno u skladu s Božjom voljom, onda osoba koja prima osjeti ili zna da je primila nešto od Boga. To se vrlo brzo može vidjeti u životu te osobe.
Druga napomena se odnosi na ljude koji, polaganjem ruku, oslobađaju neka zla u živote drugih. Postoje dvije vrste takvih ljudi. Jedni od njih ne priznaju da je Isus jedini posrednik između Boga i ljudi. Oni djeluju pod utjecajem prijevarnih duhova i vračarstva, te polaganjem ruku oslobađaju utjecaj demona koji vladaju u njihovim životima.
Takvi ljudi vrlo često oponašaju i pokušavaju ukrasti stvari od pravih kršćana. Nekad to čine u učenju i izjavama, a ponekad u načinu djelovanja. Ne dopustite da vas takvi zavedu.
Druga vrsta ljudi su oni koji polažu ruke, a nisu raščistili s nekim stvarima ili očistili svoj život od grijeha. Takvi mogu osloboditi neke loše stvari.
„Kad svrši obred pomirenja Svetišta, šatora sastanka i žrtvenika, neka primakne jarca živoga. Neka mu na glavu stavi obje svoje ruke i nad njim ispovijedi sve krivnje Izraelaca, sve njihove prijestupe i sve njihove grijehe. Položivši ih tako jarcu na glavu, neka ga pošalje u pustinju s jednim prikladnim čovjekom.
Tako će jarac na sebi odnijeti sve njihove krivnje u pusti kraj“
(Levitski zakonik 16:20-22).
Iz navedenog primjera vidimo da se i grijeh može osloboditi polaganjem ruku. To uključuje i duhove koji su u pojedincu.
Osobno se sjećam kada je jedna meni draga osoba molila za mene i položila ruke. Budući da je ona u svom životu imala srdžbu, taj je duh prešao na mene. Ubrzo nakon molitve u meni su se počeli javljati srdžba i bijes. Zapitao sam se otkuda to dolazi? Nedugo poslije toga primijetio sam da govorim i postupam na isti način kao i osoba koja je molila za mene. Kako sam prepoznao da su srdžba i bijes loša stvar, odrekao sam se toga i slomio to u svome životu.
Polaganjem ruku mogu se osloboditi religiozni duhovi, prijevarni duhovi, ponos, srdžba, požuda i druga slična zla.
Ako znamo da netko ima takve negativnosti u svom životu, ne trebamo dopustiti da on ili ona mole za nas s polaganjem ruku. Treba nam ispravna prosudba karaktera i svetosti osobe koja moli za nas, a ako nismo posve sigurni možemo u sebi moliti zaštitu od Boga po krvi Isusa Krista. Znamo li da grijeh vlada u nečijem životu, tada ne smijemo dopustiti da takva osoba polaže ruke na nas.
Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"