Zovem se Lorans Radolović. Želim s vama podijeliti svoje svjedočanstvo o susretu sa živim Bogom koji je iz temelja promijenio moj život.
Kao dijete bio sam ispunjen strahom. Sa godinama, taj strah je sve više i više rastao u meni. U koraku sa strahom išla je i nesigurnost. Nesigurnost i strah bili su mi jako vjerni prijatelji. A da bi problem bio veći, počeo sam osjećati i sramežljivost. Ove su me stvari toliko usporavale da više nisam bio sposoban normalno razgovarati niti uklopiti se u društvo. A pristup curama, bila je nemoguća misija. Znao sam jako dobro pocrveniti od srama.
U 17-toj godini počeo sam konzumirati alkohol, u početku samo vikendom. Ali to nije dugo trajalo. Osjećao sam da mi alkohol daje snagu. Osjećao sam se kao «prava faca» kad sam bio pun alkohola. Spavao sam 5-6 sati dnevno, ponekad i kraće, sve je ovisilo o unesenoj količini alkohola. Budio me je nedostatak alkohola. Ustajanje iz kreveta bilo je izuzetno teško, osjećao sam mamurluk popraćen drhtanjem tijela. Hodao sam držeći se uza zid da ne bih izgubio ravnotežu i pao. Čim bi malo došao k sebi, krenuo bi ponovo u akciju. Išao sam po cijelom mjestu za alkoholom. Imao sam tajna skrovišta gdje sam čuvao zalihe alkohola, u starim napuštenim kućama, starim suhozidima. Nije bilo tajnog mjesta gdje sve nisam skrivao alkohol. Istovremeno sam se borio sa amnezijom. Zaboravljao bi gdje sam dan prije sakrio bocu. Ako je ne bih našao, nastala bi panika. I tada bi ga kupovao po kućama. U glavi sam imao bezbroj kombinacija i domišljatosti kako doći do alkohola. Nakon nekog vremena nije mi više bila dovoljna jedna boca, nego nekoliko da se nađe u zalihi. Tek onda bih bio «miran».
U to vrijeme konzumirao sam vino i pivo. S vremenom, ta vrsta alkohola mi nije bila dovoljna za ekspresno postizanje zadovoljavajućeg učinka alkoholiziranosti te sam krenuo na žestoka pića kao što su vodka, rakija, štok, konjak itd. Bio sam izuzetno sretan kad sam otkrio nešto «jače i kraće» da me opije u što kraćem roku. A moja osobna higijena je bila ravna nuli. Nisam brinuo o sebi.
Na liječenju u psihijatrijskoj klinici boravio sam 6 puta po 21 dan i 2 puta na triježnjenju, i to sve u periodu od 10 godina. Uslijedio je alkoholni delirij, koji je bio toliko jak da sam halucinirao. Borio sam se sa medicinskim osobljem i oni su se borili sa mnom, a ja sam od njih tražio samo dva piva. Nisam uopće bio svjestan gdje se nalazim. Mnogih trenutaka iz tog perioda života se uopće ne sjećam, kao da su izbrisani. Uslijedila je borba doktora za moj život. Mojim roditeljima je priopćeno da se ne zna hoću li uopće preživjeti. Bio sam 2 dana u alkoholnoj komi. Probudio sam se na odjelu interne. Napravljena mi je detoksikacija organizma, ali je ovisnost i dalje bila prisutna.
Prepisana mi je terapija lijekovima za smirenje, antidepresivi i lijek Antabus. Antabus je preventivna terapija, kao zaštita od uzimanja alkohola. Nus pojave tog lijeka u kombinaciji s alkoholom izazivaju: drhtavicu, znojenje, osip popraćen crvenilom i svrabom, halucinaciju i u konačnici zastoj rada srca i smrt.
Po završetku bolničkog liječenja, krenuo sam u klub liječenih alkoholičara i po prvi put sam priznao: Ja Lorans Radolović sam liječeni alkoholičar.
Ovo moje priznanje dalo mi je volju za daljnjom borbom sa alkoholom.
Nedugo zatim, moji su prijatelji počeli sijati Božju Riječ u moj život na takav način da bih promijenio svoje bolesno shvaćanje života, da prihvatim iscjeljenje kao osnovni uvjet za ostvarivanje slobode mog života, novog samopouzdanja i samopoštovanja bez straha i srama i najbitnije vjeru u Boga koja mi sada, kad sam potpuno slobodan, svakim danom donosi obilje radosti u moj život.
Bog može promijeniti i tvoj život u samo jednom trenutku. Bog te nagrađuje ako se uzdaš u njega. Bog svaki izazov gleda kao pobjedu kad iskoračiš u vjeri. Bog otvara vrata.
Što god da je bilo u tvom životu ili se još boriš, ja te želim ohrabriti da ideš naprijed. Nastavi koračati u vjeri i nastavi raditi ono što znaš da Bog želi da radiš. Ako padneš, nemoj ostati dolje, ustani i ne osvrći se na greške i promašaje, jer naš Bog je Bog oproštene prošlosti, iznenadnih pozitivnih pojava i novih dobrih početaka.
Božji dodir ljubavi promijeniti će tvoj život iz temelja, kroz tvoje predanje. Otvori mu vrata svoga srca da možeš iskusiti Njegovu ljubav. Ako se pitaš – koliko dugo moraš čekati – to nitko ne zna, osim Boga. Ako čekaš sa vjerom i iščekivanjem, Bog će to ostvariti u savršeno vrijeme. Nauči se biti zarobljenik, ne svojih ovisnosti, nego zarobljenik vjere u Boga. Svako jutro ustani znajući da upravo danas može biti dan kada će se Gospodin pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist. Bog će to učiniti i za tebe, kao što je učinio i meni. Vjeruj mu.