VJERA 

VJERA ZA SPASENJE 

Svijet je zbog svoga grijeha srljao u propast. Bog je ljubio svijet i odlučio poslati svoga Sina da umre za nas. Isus je umro kako bismo mi mogli upoznati Boga, hodati s Njim, i biti vječno uz Njega. Kada čujemo ovu Radosnu vijest i povjerujemo u nju, primamo vječni život. Nećemo propasti, već ćemo živjeti s Bogom. 

"Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje." Rimljanima 10:9,10 

Kada povjerujem da je Isus umro i uskrsnuo i priznam svojim ustima kako je On Gospodin, da On ima vrhovnu vlast, tim činom primam spasenje. Za spasenje je potrebna vjera srca, iskrena osobna vjera u Isusa, i priznanje Krista svojim ustima. 

To je jedini način da čovjek bude spašen. Spašeni smo žrtvom Isusa Krista i samo vjerom u Njega primamo spasenje u svoj život. Niti jedna religija, niti ikakvo ljudsko nastojanje ne može spasiti čovjeka niti ga dovesti k Bogu. Isus Krist je platio cijenu za čovjeka i jedino po Njegovoj žrtvi čovjek može biti spašen. 

Grčka riječ koja je u Novom zavjetu prevedena sa „spasenje“ je riječ soteria. Ona znači spasenje, zdravlje, oslobođenje i sigurnost. Sve nam je to Krist pribavio na križu. On nas je spasio od grijeha i njegovih posljedica. 

Kada je čovjek sagriješio, učinio je đavla svojim gospodarom. On je unio brojne destruktivne stvari u živote ljudi. Stoga nam je Bog pribavio spasenje koje uključuje oslobođenje od grijeha i njegovih posljedica. Spašeni smo od odvojenosti od Boga, života u grijehu, bolesti, neimaštine, strahova, usamljenosti, depresije. Naš život neće proći, a da ne ispuni svoju svrhu. Spašeni smo od propasti i vječne smrti. Kada se naš život na zemlji završi, provest ćemo vječnost u Božjoj prisutnosti. To je Njegov dar koji primamo vjerom. 

VJERA I DJELA 

"Da, milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao." Efežanima 2:8,9 

Spasenje je Božji dar tebi i meni. Ono ne dolazi od djela, da se ne bismo hvalisali. Kada ih pitaš znaju li kamo bi otišli kad bi danas umrli, mnogi ljudi kažu: „Ja živim pošteno. Nisam ukrao, nisam ubio, idem u crkvu. Valjda Bog gleda na to.“ No, ti ljudi nisu sigurni da će otići k Bogu. 

Ono što oni zapravo kažu je: „Valjda će me moja dobra djela spasiti.“ Oni ne govore da ih je Isus spasio, već se nadaju da će zbog toga što idu u crkvu i ne čine određene grijehe biti spašeni. Biblija, međutim, govori da spasenje ne dolazi od nas, ne dolazi od naših djela, već da ono dolazi od Boga. Isus je taj koji nas je spasio. Apostol Ivan uputio je kršćanima sljedeću poruku: 

„Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega, da znate da imate vječni život“ (1. Ivanova 5:13). Vjeruješ li da je Isus tvoj spasitelj, tada imaš sigurnost svoga spasenja. Apostol Ivan kaže da već imaš vječni život. Tvoj je vječni život već počeo. Nakon svoje smrti samo ćeš se preseliti k Njemu. 

Čovjek je svojevoljno sagriješio i došla je smrt, grijeh, odvojenost od Boga, bolest, siromaštvo, depresija, usamljenost. Sve je to na njega došlo kao posljedica grijeha za koji je sam kriv. Bog ga nije bio dužan spasiti jer je čovjek svojevoljno sagriješio. Ipak je Bog, iz svoje ljubavi prema njemu, odlučio spasiti čovjeka. 

Bog nas je spasio svojom milošću. Milost je Božja naklonost prema nama koju mi nismo zaslužili. 

Spasenje je Božji dar. On je taj dar skupo platio - krvlju Isusa Krista. Čovjek ne može sam doći do svoga spasenja. 

Ako živi po svojoj savjesti, to nije dovoljno da čovjek bude spašen. Cijena je bila daleko veća no što ju je čovjek mogao platiti. 

Bog je vidio čovjeka u njegovom bespomoćnom stanju i suosjećao s njim. Stvoritelj mrzi grijeh, ali ljubi čovjeka. Premda je čovjek okrenuo leđa Bogu, On ga je spasio zbog svoje milosti. Mi nismo zaslužili da nas Bog spasi. On je to učinio iz svoje ljubavi prema nama. To je Božja milost. 

Spasenje ne dolazi od naših djela, da se tko ne bi hvalisao. Kada bi netko rekao: „Ja idem u crkvu, brinem se za svoju obitelj, pošteno radim, ne kradem i, budući da tako živim, bit ću spašen“, takav bi se čovjek hvalio samim sobom. Tvrdio bi da je sam zaslužio svoje spasenje. Međutim, spasenje ne dolazi od nas, od naših djela. Ono je dar Božji. Možemo ga primiti jedino kao dar od Boga. Kako se prihvaća taj dar? Vjerom u Isusa i Njegovu žrtvu za nas. 

Samo po vjeri čovjek može biti spašen. Vjera u smrt i uskrsnuće Isusa Krista je ta po kojoj je čovjek spašen. Kršćanin nije spašen svojim dobrim djelima, ali zbog toga što je spašen on čini dobra djela. Njegova ga nova priroda potiče da čini dobro. 

Istinsku vjeru prate djela, jer je vjera bez djela mrtva (Jakov 2:26). No, ona nisu uzrok, već posljedica našeg spasenja i hoda s Bogom. 

ABRAHAM - NAŠ PRAOTAC PO VJERI 

Abraham je bio čovjek koji je hodao s Bogom i vjerovao Bogu u svemu. Pouzdavao se u Boga, potpuno se oslanjajući na Njega u svakoj životnoj situaciji. 

Bog je Abrahamu obećao brojno potomstvo. Rekao mu je da će ono biti brojno poput zvijezda na nebu i poput pijeska na morskoj obali. Abraham i Sara ni u svojoj mladosti nisu mogli imati djece. Unatoč tome Abraham nije sumnjao u Božje obećanje, već je vjerovao da će ga Bog ispuniti. 

"Abraham protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova, da tako postane ocem mnogih naroda, prema onom što je rečeno: „Takvo će biti tvoje potomstvo.“ 

On promotri potpunu obumrlost svoga tije- la - bijaše mu blizu sto godina - i obumrlost Sarina krila, i ne pokoleba se u vjeri. 

Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpu- no uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao." Rimljanima 4:18-21 

"Vjerom i sama Sara, i to unatoč poodmakloj dobi postade sposobna da začne, jer je držala vjernim onoga koji joj je obećao. 

Zato se i rodiše od jednoga jedinog čovjeka, i to gotovo mrtva, potomci tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske i kao neizbrojiv pijesak na morskoj obali." Hebrejima 11:11,12 

Abraham je imao izgrađen prijateljski odnos s Bogom. Stoga Mu je mogao vjerovati u ovakvoj životnoj situaciji. Više je vjerovao obećanju koje mu je Bog dao, nego okolnostima.
Okolnosti su Abrahamu govorile da on i Sara ne mogu imati djece i da nikada neće imati potomstva. Međutim, dobio je Božje obećanje da će imati brojno potomstvo i Abraham je povjerovao. Primio je riječ obećanja koju mu je Bog dao i pohranio ju u svoje srce. Isto je učinila i Sara. 

Abraham je otada živio u vjeri da će imati mnogobrojno potomstvo. Slavio je Boga za to i zahvaljivao Mu, iako još ništa nije vidio. 

Sara je također vjerovala onomu koji joj je obećao brojno potomstvo. „Zato se i rodiše od jednoga jedinog čovjeka, i to gotovo mrtva, potomci tako mnogobrojni kao zvijezde nebeske i kao neizbrojiv pijesak na morskoj obali“ (Hebrejima 11:12). 

Bog je dao obećanje Abrahamu i Sari. Oni su prihvatili tu riječ obećanja i, pohranivši je u svoje srce, vjerovali Bogu da će je On ispuniti. Zato su i dobili potomka. Njihova vjera u Božje obećanje bila je kanal kroz koji im je Bog mogao dati ono što im je obećao. 

Abraham je naš praotac po vjeri. To znači da mi imamo isti odnos zajedništva, prijateljstva i povjerenja s Bogom kao Abraham. Mi trebamo slijediti njegov primjer. U konkretnim životnim situacijama trebamo se pouzdati u Boga kao što je i Abraham učinio. 

VJERA U BOŽJE OBEĆANJE 

Abraham je u svome životu imao problem koji nije mogao sam riješiti. No, Bog mu je obećao da će to On riješiti i ispuniti želju njegovog srca. 

U svom životu mi također dolazimo u situacije u kojima nam je potrebna Božja pomoć. Suočavamo se s problemima koje ne možemo sami riješiti. 

Biblija je Božja Riječ i u njoj nam je Bog dao na tisuće obećanja koja se odnose na sva područja ljudskog života i sve situacije u kojima se čovjek može naći. 

Tako je Bog, primjerice, dao i mnoga obećanja o iscjeljenju. Jedno od njih je i sljedeće: 

"A on [Isus] je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - 

radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše." Izaija 53:4,5 

Isus je na križu ponio naše bolesti i iscijelio nas svojim ranama. Bog je želio da se to zapiše u Bibliju kako bismo mogli vjerovati u to i primiti iscjeljenje ako se razbolimo. 

Kao što je Abraham dobio Božje obećanje da će biti otac i ti si dobio brojna obećanja od Boga koja su zapisana u Bibliji. Jedno od njih je i ovo o iscjeljenju. 

Abraham nije gledao na okolnosti, već na Božje obećanje. Tako i mi trebamo maknuti oči sa svoje bolesti i usredotočiti se na Božje obećanje o iscjeljenju. 

Abraham je pohranio Božje obećanje, da će imati potomstvo, u svoje srce i zahvaljivao Bogu na tome. Tako i mi, ako smo bolesni, možemo uzeti jedno od obećanja iz Biblije o iscjeljenju, razmišljati o njemu, pohraniti ga u svoje srce i zahvaljivati Bogu što nas je Isus iscijelio. 

Možemo moliti i izgovarati ovaj stih nad sobom ovako: „Isus je ponio moje bolesti, moje je boli na sebe uzeo i Njegove su me rane iscijelile. Isuse, hvala ti što si ponio moju bolest na križu i što su me tvoje rane iscijelile. Ja vje- rujem u to i zahvaljujem ti svim srcem.“ Vjeruj u ono što kaže stih na kojem stojiš i izgovaraj ga nad sobom. Govori Bogu svojim riječima o tome sa zahvalnošću. Kada dođe sumnja, odbij je tako da citiraš taj stih. 

Dok ne vidiš da je bolest nestala, nastavi tako činiti. Čineći tako stojiš u vjeri i odbacuješ sumnje, te će tvoje iscjeljenje doći. 

Abraham i Sara su vjerovali u Božje obećanje da će imati potomka. Zato se i rodio Izak, a nakon njega i brojno potomstvo. Jednako će se, ako vjeruješ u Božje obećanje o iscjeljenju, ono i dogoditi. Tvoja vjera je kanal kroz koji Bog djeluje. Koliko dugo treba čekati na ispunjenje obećanja? Toliko dugo, dok se ono ne dogodi. 

To načelo može se primijeniti i na sve druge potrebe koje imaš. Biblija je puna Božjih obećanja za različite ljudske potrebe i probleme. Bog ima rješenje za sve. Trebaš naći stih koji govori o tvojoj potrebi ili problemu i stajati na njemu u vjeri na ovakav način. 

"Što ćemo ovomu nadodati? Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas? 

On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam neće dati sve ostalo s njime?" Rimljanima 8:31,32 

Bog nas je toliko ljubio da je za nas predao ono najveće što je imao - svoga ljubljenog Sina. Ako nije prezao ni od toga da Njega preda za nas, kako nam neće dati i sve ostalo zajedno s Njime? Kako nam neće dati zdravlje, posao, djecu, prijatelje, hranu, odjeću, novac i sve što nam je potrebno? 

"Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vje- rujte da ste to već primili, i bit će vam." Marko 11:24 

Kada god zamolimo Boga da nam dadne nešto, trebamo vjerovati da nam On to odmah i daje. Vjerujmo da smo to već primili. Kada smo primili? Dok smo molili. Možda to iscjeljenje ili što drugo još ne vidimo, no mi vjerujemo da smo ga već primili. Ja vjerujem da je to iscjeljenje moje, da mi ga je Bog dao i da ga već imam. 

„Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam“ (Marko 11:24). Što će se dogoditi ako smo molili i primili odgovor vjerom? To će i biti! Tvoje iscjeljenje, potomstvo, posao, novac ili što drugo sigurno će i doći! Dokle treba stajati u vjeri? Dok se odgovor ne pojavi! 

Moja sestrična koja živi u Americi ponekad pošalje paket s darovima za moju djecu. Čim mi javi da je poslala paket, djeca i ja se počnemo radovati, jer im uvijek pošalje neke lijepe igračke i odjeću. Paket još nije stigao, no mi se već veselimo iščekujući pošiljku. Tako trebamo zamoliti i Boga, vjerovati da je On pozitivno odgovorio na našu molbu, te iščekivati da zatraženo i stigne. Svaki dar koji ti Bog šalje mora proći kroz duhovni svijet u kojem nailazi na đavolski otpor, no naša vjera je kanal koji osigurava da ga primimo. 

Ako moliš i sumnjaš da će ti Bog uslišati molitvu, nećeš ništa ni primiti. Izgradi svoju vjeru u Boga. Kako dolazi vjera? 

"Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom." Rimljanima 10:17 

Neki prijevodi ovog stiha kažu da vjera dolazi od slušanja Božje riječi. Ako primaš Božju Riječ, bilo slušanjem propovijedi i učenja, ili čitanjem Biblije, ti izgrađuješ svoju vjeru. Ako, na primjer, moliš za zdravlje i vidiš da nemaš jaku vjeru u to da će te Bog iscijeliti, ili te spopadaju sumnje, čitaj dijelove Biblije u kojima Bog govori o iscjeljenju. Moli stihove u kojima nam ga Bog obećava, čitaj knjige i slušaj propovijedi koje govore o toj temi. Tako će ti doći vjera za iscjeljenje koja je kanal kojim ćeš ga i pri- miti od Boga. 

"Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. 

A ako znamo da nas uslišava što god ga mo- limo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili." 

1. Ivanova 5:14,15 

Mi smo Božja djeca i Bog, kao i svaki roditelj, voli davati svojoj djeci dobre darove. Stoga znamo da nam On daje sve što Ga zamolimo po Njegovoj volji. Sve što je u skladu s Biblijom je Božja volja. Posebno ako molimo na temelju biblijskih stihova možemo biti sigurni da molimo Božju savršenu volju. 

„A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili“ (1. Ivanova 5:15). Molili smo za nešto i premda to još možda i ne vidimo, znamo da to već posjedujemo. Mi to već imamo, Otac nam je to dao i to je naše. To će sigurno doći! To je naše sinovsko pouzdanje koje imamo u svoga nebeskog Oca, jer znamo da nas ljubi i da nam želi i daje sve što je dobro. Ne nadamo se da će Bog uslišati našu molitvu, ne pitamo se hoće li On to učiniti, već Mu vjerujemo kao Ocu koji jedva čeka da nam učini dobro. Ako nam zemaljski roditelji žele činiti dobro, koliko više to želi činiti Bog? 

Ponekad molimo i odmah dobijemo odgovor. Iscjeljenje se ponekad očituje odmah. No, ponekad odgovor na našu molitvu dođe kasnije ili postupno. Što činiti? Vjerovati da nam je Bog dao odgovor na našu molitvu i stajati u vjeri dok se on ne očituje. 

"Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo...

A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj 

koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže." Hebrejima 11:1,6 

Tvoja vjera je jamstvo da će se ono za što si molio i dogoditi. Ona je dokaz da će stvari, koje još ne vidimo, zasigurno doći. Tvoja vjera je zapravo kanal preko kojeg one dolaze. 

Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. K Njemu pristupamo po svojoj vjeri, povjerenjem u Njega. Mi ne vjerujemo samo u to da Bog postoji, već i da nagrađuje one koji Ga traže. Vjerujemo Bogu za djelotvornu pomoć u svim životnim situacijama. 

ZAPOVIJEDANJE GORI 

Kada je Isus jednom prolazio pored lisnate smokve i ogladnio, prišao je stablu, ne bi li našao plodova. No, smokva nije imala roda. 

"Tada joj reče: „Nikada nitko više s tebe roda ne jeo!“ To su čuli njegovi učenici. 

Kad su rano ujutro tuda prolazili, opaziše da se smokva iz korijena osušila. 

Tada se Petar sjeti te mu reče: „Rabbi, pogle- daj! Osušila se smokva što si je prokleo.“ 

„Imajte vjeru u Boga! - odvrati mu Isus. - Zaista, kažem vam, ako tko rekne ovoj gori: ‘Digni se i baci u more’ i ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da će se dogoditi ono što veli, to će mu i biti.“ 

Marko 11:14,20-23 

Isus nas ovdje uči da možemo zapovjediti problemu ili gori koja je pred nama da se makne s našeg puta. Pritom trebamo vjerovati u Božju snagu, kao onu koja će ukloniti problem. Ono što kažemo s vjerom, to će se i dogoditi. 

Ti se ponekad trebaš razljutiti na problem koji pritišće tebe ili neku drugu osobu i narediti mu da ode. Tada možeš i zapovjediti: „Bolesti, zapovijedam ti u Isusovo ime da se gubiš od mene!“ Ako ne posumnjaš u svome srcu, nego povjeruješ da će se dogoditi ono što veliš, to će ti i biti. Ono što narediš s vjerom - to će se i dogoditi. 

Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"