PRAVEDNOST 

BOŽJA PRAVEDNOST 

Bog je pravedan. Pravednost je dio Njegove prirode. Sve što Bog čini, pravedno je i sveto. Nikada nije ispravno optužiti Boga ni za što. On je savršeno pravedan i u svemu postupa ispravno. 

Bog nije pristran. On ne kroji pravdu jednom čovjeku drugačije nego li drugom. Bog je pravedan u svemu i prema svakome. 

U svijetu danas postoji mnogo nepravde i često se događa da nedužni stradaju. To nije Božja volja ni Božje djelo, već posljedica grijeha kojim je čovjek otvorio vrata đavlu da unese mržnju i razara ljudski rod. 

Bog je čovjeku predao vlast nad zemljom, no kada se čovjek podredio đavlu omogućio mu je da donese prirodne katastrofe - potrese, poplave, nevrijeme i druge nevolje. 

Nakon pada u grijeh pojavile su se i bolesti. Spomenute nevolje nisu Božja volja već posljedica ljudskoga grijeha, koji je doveo cijelo čovječanstvo pod prokletstvo. 

Nakon pada u grijeh zavladale su nepravde, boli i patnje, kojima smo i danas okruženi. Njihov tvorac nije Bog već đavao. Mi živimo u vremenu milosti u kojem Bog još čeka da što više ljudi čuje i primi Radosnu vijest i tako se spasi. No, jednog dana, Bog će doći kao sudac koji će suditi svima i kazniti grijeh i nepravdu. Nakon toga više neće biti prilike za spasenje. 

STVARANJE I PAD ČOVJEKA 

Kada je Bog stvorio čovjeka, stvorio ga je na svoju sliku. Čovjek je stvoren pravedan. Imao je čisto srce. Nije lagao, psovao, niti činio nepravdu drugome. Međutim, čovjek je 

svojevoljno, unatoč Božjem upozorenju, sagriješio. Grijeh je tada ušao u njegovo srce. Izgubio je pravednost koju mu je Bog dao, te poprimio grešnu prirodu. 

Čim se to dogodilo, osjetio se krivim pred Bogom. Prije toga hodao je i razgovarao s Bogom. Kada je sagriješio i kada mu je Bog ponovno prišao, sakrio se pred Njim, svjestan svoje krivnje. Dogodila se najveća tragedija u povijesti čovječanstva. Čovjek koji je bio stvoren za prijateljstvo i hod s Bogom odvojio se od svoga Stvoritelja. 

Čovjek je postao grešnik. Prije toga bio je pravedan. Biti grešnik znači imati grijeh u svom srcu, u svojoj prirodi. Čovjek je od trenutka svog pada počeo mrziti, zavidjeti, okrivljivati drugoga i griješiti na različite načine. Zašto? Zato što se grijeh nastanio u njegovom srcu. 

Poslanica Rimljanima 3:23 govori: „jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave“. Svi su ljudi sagriješili - bez iznimke - i svaki je lišen Božje prisutnosti u svome životu. Svaki je čovjek izgubio odnos s Bogom kao s prijateljem. Njegova ga je grešna priroda odvojila od Njega. 

Otkad je pao u grijeh, čovjek se pokušava opravdati pred Bogom čineći dobra djela ili vršeći religiozne obrede. Svjetske religije zapravo su pokušaj čovjeka da se opravda pred Bogom vršenjem određenih dužnosti i pravila. Međutim, to nikako ne može opravdati čovjeka pred Bogom, jer ljudska priroda i dalje ostaje grešna - grijeh nastavlja prebivati u ljudskom srcu. Temeljni je problem i dalje prisutan i ne rješavaju ga religiozni obredi ni dobra djela. 

Zamisli da prljav pod samo prebrišeš suhom krpom, bez da ga temeljito opereš. Što bi postigao? Isto je i s vršenjem religioznih dužnosti i obreda ili s činjenjem dobrih djela. To je samo brisanje vlastitog srca suhom krpom, a da ono nije temeljito očišćeno i promijenjeno. 

Čovjek teži za grešnim stvarima jer su mu one u srcu. U njegovom je srcu sebičnost, zavist, psovka, mržnja, bludnost, prijevara, srdžba i slično. Čovjek to ne može sam promijeniti obavljajući religiozne obrede, ili čineći određena dobra djela. Negativnosti i dalje ostaju u njegovom srcu. Temeljni problem nije riješen. Ljudsko je srce i dalje grešno, te čovjek nema slobodan pristup k Bogu. 

Jedino što je moglo riješiti ovaj problem, bilo je to da čovjek dobije novo srce - da njegova priroda bude promijenjena. Rješenje je bilo da umjesto grešne prirode čovjek ponovno stekne pravednost kakvu ima Bog. 

Bog je znao da se grešan čovjek ne može sam promijeniti. Kako bi se ljudsko grešno srce promijenilo i ponovno postalo pravedno, bila je potrebna daleko veća žrtva no što ju je ikoji čovjek mogao učiniti. Trebalo je da netko pravedan umre za grešnika. Iz svoje velike ljubavi prema nama Bog je odlučio poslati svoga Sina da umre za nas. On, pravedan, za nas nepravedne. 

Da je postojao ikoji drugi način kako bi čovjek bio spašen i opravdan pred Bogom, nego li žrtva Isusa Krista, Bog ne bi poslao svoga Sina da pati i umre za nas. Znači nema drugog puta do Boga osim Isusa Krista. 

Da smo se mogli svojim dobrim djelima i ispravnim životom opravdati pred Njime, to bi bilo dovoljno i Isus ne bi trebao doći i položiti svoj život za nas. 

Bog Otac je vidio da nema drugog puta. On je poslao svoga Sina Isusa kako bi učinio žrtvu kojom će čovjek biti opravdan. 

RAZMJENA NA KRIŽU 

Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom. 

2. Korinćanima 5:21 

Za naše grijehe probodoše njega, za opači- ne naše njega satriješe. Na njega pade kazna- radi našeg mira...Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Izaija 53:5,11 

Isus, koji je bio bez ikakva grijeha, ponio je naš grijeh na sebi i preuzeo krivnju za njega. Stoga je bio kažnjen. Netko pravedan trebao je umrijeti umjesto grešnika. 

Na križu se dogodila razmjena. Bog je skinuo naš grijeh sa nas i stavio ga na Isusa, a Njegovu pravednost položio na nas. Naš grijeh i kaznu koju smo mi trebali podnijeti Bog je stavio na Njega, kao da je On sve sagriješio, kako bismo mi primili opravdanje, kao da smo živjeli bez grijeha, poput Isusa. Primili smo mir s Bogom. 

Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. 

Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi. 

Rimljanima 5:8,9 

Zapazi da smo bili grešnici, a sada smo opravdani Njegovom krvlju. Mi smo bili grešnici, što znači da sada, nakon obraćenja, to više nismo. Sada smo pravednici jer smo oprani Njegovom krvlju. 

U trenutku kada smo bili nanovo rođeni, Duh Sveti je promijenio našu grešnu prirodu u Božju pravednost. 

Naše grešno i prljavo srce pretvorio je u pravedno i čisto srce poput svoga. Stoga više nismo grešnici. Grijeh više ne stanuje u našem srcu. Krv Isusa Krista oprala nas je od svakoga grijeha i opravdala pred Bogom. Sada smo pravednici. 

„Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom“ (2. Korinćanima 5:21). 

Mi i dalje ponekad griješimo, no više nismo grešnici. Razlika je, što grijeh više ne stanuje u našem srcu. Naše srce više nije u oholosti, zavisti, sebičnosti, srdžbi, neprijateljstvu, ne teži prijevari, bludnosti, osveti i sličnom. 

Isus je rekao: „Usta govore onim čega je srce prepuno!“ (Matej 12:34). S ustiju obraćenika otpala je psovka jer mu ona više nije u srcu. To je samo jedna od promjena koje nanovo rođeni vjernik počne primjećivati kod sebe. 

Kad obraćena osoba sagriješi, žao joj je zbog toga. Grešnicima pak, grijeh pričinja zabavu i uobičajen je u njihovim životima. Obraćena osoba koja slijedi Boga sve će manje griješiti u svom životu. Kako joj grijeh nije u srcu, Bog će je moći, sve više, oslobađati od njega. 

OPRAVDANI VJEROM U KRISTA 

Kako dolazi pravednost u tvoj život? Pogledajmo primjer Abrahama koji je praotac naše vjere. 

Abraham protiv svake nade, oslonjen na Nadu, povjerova, da tako postane ocem mnogih naroda, prema onom što je rečeno: „Takvo će biti tvoje potomstvo.“ On promotri potpunu obumrlost svoga tije- la - bijaše mu blizu sto godina - i obumrlost Sarina krila, i ne pokoleba se u vjeri. Nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpu- no uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. Zato mu se to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano „uračuna mu se“ 

nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mr- tvih našega Gospodina Isusa, koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja. 

Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. Rimljanima 4:18-25; 5:1 

Abraham je tada bio čovjek u dobi od osamdesetak godina, a hodao je s Bogom od svoje mladosti. Bio je blizak Bogu, no nije imao potomka. Bog mu je objavio da ima velik plan za njegov život i rekao mu da će dobiti sina. Rekao mu je da će njegovo potomstvo biti brojno kao zvijezde na nebu i kao pijesak na morskoj obali. 

Abraham je protiv svake ljudske nade, oslonjen na nadu u Boga povjerovao u riječ koju mu je Bog dao: „Takvo će biti tvoje potomstvo, brojno poput zvijezda nebeskih.“ 

Abraham i Sara nisu mogli imati djece ni u svojoj mladosti, no unatoč obeshrabrujućim okolnostima Abraham se nije pokolebao. Vjerovao je u Božje obećanje da će imati potomstvo. Bio je potpuno uvjeren da je Bog svemoguć i da može učiniti čudo u njegovom životu. Znao je da je Bog vjeran i da će izvršiti ono što mu je obećao. 

Abraham nije gledao na okolnosti, već na Boga. Nije sumnjao, pitajući se: „Hoće li Bog to učiniti ili ne?“ Nije dao mjesta gorčini i razočaranju dok je čekao na ispunjenje obećanja. Naprotiv, jačao se vjerom i slavio Boga zahvaljujući Mu na svom sinu a da ga još nije ni vidio. Abraham je vjerovao Bogu za određenu stvar. On nije vjerovao samo da Bog postoji, ili da postoji tek nešto nadnaravno, kao što mnogi ljudi danas vjeruju. On je s vjerom primio ono što je Bog rekao za njegovu situaciju. Oslonio se na Boga, iskazao Mu potpuno povjerenje, i svu svoju brigu bacio na Njega. Bog je proglasio Abrahama pravednim zato što je vjerovao u ono što mu je On rekao. 

Ono što Bog traži od čovjeka je jednostavna vjera u Njegovu riječ. Bog je o Abrahamu kazao: „On mi vjeruje, vjeruje mojoj riječi. Zato ga smatram pravednim.“ 

Bog proglašava pravednim onoga koji Mu vjeruje, onoga kome je On snaga i oslonac. Onaj koji se uzda samo u svoju snagu, a nije uzeo Boga za svoj oslonac, nije pred Bogom opravdan. 

Abrahamu je Bog uračunao pravednost zbog njegove vjere i pouzdanja u Njega. „Ali nije samo za nj napisano ‘uračuna mu se’ nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa, koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja“ (Rimljanima 4:23-25). 

Mnogo godina nakon Abrahama Bog je učinio najveće djelo u povijesti čovječanstva. Poslao je svog Sina da umre za nas. Potom je poslao Kristove sljedbenike da idu po cijelome svijetu i propovijedaju Radosnu vijest kako je Isus umro za nas, a onda uskrsnuo i da je danas živ. 

Bog ponovno od ljudi očekuje vjeru u ono što je On rekao i učinio. Očekuje vjeru u žrtvu i uskrsnuće Isusa Krista. Čovjeka ne opravdava vjera u to da „ima nešto“, kao što to mnogi ljudi kažu, ili stajalište kako sve vjere vode k istome Bogu. Bog proglašava pravednim onoga koji vjeruje da je Isus umro za nas i potom uskrsnuo. Vjera u to Božje djelo čini čovjeka pravednim.
Kao što je Abraham vjerovao Bogu da će izvršiti ono što mu je obećao, tako i mi danas vjerujemo u ono što je Bog učinio za nas - u Isusovu žrtvu i uskrsnuće. Kako je Bog Abrahama smatrao pravednim, tako i nas danas smatra pravednima. Slava Bogu! 

Kada je Isus visio na križu, On je ponio naš grijeh na sebi i podnio kaznu za njega. Uskrsnuvši, Isus nas je opravdao pred Bogom. 

Pravednost je dar. Ne možeš je kupiti dobrim djelima. Isus ju je „kupio“ na križu Golgote i darovao je nama. 

Ali kako znamo da čovjeka ne opravdava vršenje Zakona, nego samo vjera u Isusa Krista, to smo i mi prigrlili vjeru u Krista Isusa da bismo se opravdali vjerom u Krista, a ne vršenjem Zakona. Jer vršenje Zakona neće nikoga opravdati. Galaćanima 2:16 

Židovi su u Starom zavjetu dobili od Boga brojne naredbe i odredbe koje su trebali vršiti i koje su sve zajedno nazivali Zakonom. Danas religije također propisuju odredbe i zapovijedi kojih bi se ljudi trebali držati, s tom razlikom da su mnoge od njih ljudske. Međutim, Bog kaže da čovjeka ne opravdava vršenje određenih odredbi, određenih zakona, već samo vjera u Isusa Krista. 

Čovjek nije opravdan time što čini dobra djela. Zašto? Zato što mu je srce grešno. Čovjek ne može sam promijeniti svoje srce. To može jedino Bog. 

Kada povjerujemo u Isusa, On na temelju svoje žrtve može očistiti naše srce i učiniti ga pravednim. Jedino nas je On očistio i opravdao žrtvujući se na križu. Opravdanje se nije moglo postići ni na koji drugi način. Zato samo vjera u Isusa Krista opravdava čovjeka. Niti jedna druga vrsta vjerovanja, niti jedna religija ne opravdava čovjeka, već jedino Isus Krist. Živiš li bolje i ispravnije od većine ljudi, ni to te ne može opravdati pred Bogom. 

Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. Psalam 49:8-10 

Sami sebe ne možemo otkupiti od grijeha koje smo učinili i opravdati se od njih. Kako bismo primili vječni život ne možemo se sami otkupiti, odnosno na bilo koji način zaslužiti taj vječni život, jer je životu cijena previsoka. Svojim vlastitim nastojanjima, poštenim životom, religioznim obredima i tradicijama, čovjek ne postaje pravedan. Opravdanim postaje onaj čovjek koji se osloni na Boga, koji se pouzda u Isusovu žrtvu za nas, a ne u svoja vlastita dobra djela. 

Mnogi ljudi danas kažu: „Ja živim pošteno. Nisam nikoga ubio, nisam ukrao, ne činim neke veće grijehe. Svake nedjelje idem u crkvu. Živim kao i većina drugih. Valjda će me Bog jednog dana primiti k sebi. Kamo će otići većina ljudi, tamo ću i ja.“ Međutim, to sve čovjeka neće opravdati pred Bogom. 

Čovjeka ne opravdava to što nije ubio ni ukrao, niti to što redovito ide u crkvu, jer vršenje zakona neće nikoga opravdati. Čovjeka opravdava samo vjera u Isusa Krista. Njegova žrtva je ta koja nas jedina može očistiti i opravdati. Kad povjerujemo u Isusovu žrtvu i uskrsnuće, Bog promijeni naše srce i proglasi nas pravednima. 

Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. 

Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje. Rimljanima 10:9,10 

Ako svojim srcem vjeruješ da je Isus umro za tebe i uskrsnuo, ta te vjera opravdava. 

Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Rimljanima 8:1 

Kada predaš svoj život Kristu, na tebi nema više nika- kve osude. Bog te više ni za što ne osuđuje. Opravdan si pred Njim po žrtvi Njegova Sina. Tvoje stanje pred Bogom je kao da nikada nisi sagriješio. To, međutim, ne znači da možeš činiti grijeh, a da će te Bog automatski opravdavati. Bog opravdava jedino one koji se pokaju za grijeh, zažale zbog njega i više ga ne čine. 

Kad sagriješiš, Biblija govori: „Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti“ (1. Ivanova 1:9). Mi više nismo grešnici, ali griješimo. Sagriješiš li, priznaj svoju krivnju i okreni se od toga. Čim se pokajemo i priznamo svoj grijeh Bogu, On nam ga oprosti i očisti nas. 

Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava? 

Tko će ih osuditi? Isus Krist koji je umro - još bolje: koji je uskrsnuo - koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas? Rimljanima 8:33,34 

Bog nas ne osuđuje; On nas opravdava i zauzima se za nas. Bog je na našoj strani! Mi se ne bojimo da će nas On osuditi, jer je predao ono najbolje što je imao za nas - svoga Sina. Isus danas sjedi s desne strane Ocu i posreduje za nas. On nas zastupa pred Bogom. Kako je Isus naš odvjetnik pred Bogom, nemamo se čega bojati. 

Mi smo pravedni pred Bogom i zato možemo u svakom trenutku i u svakoj situaciji doći pred Njega s potpunom sigurnošću i pouzdanjem. Bog nam nije negdje daleko, On je uvijek pored nas, blizak nama. 

Ti ne dolaziš pred Boga kao nedostojan grešnik, već kao Njegovo pravedno dijete, oprano krvlju Jaganjca. Zbog toga imaš potpuno pouzdanje u Boga, potpunu slobodu pred Njim. Znaš da te On ne osuđuje i ne drži nedostojnim. Možeš slobodno razgovarati s Njim, tražiti od Njega što ti je potrebno, pitati Ga što te zanima. 

Bog je tvoj svakodnevni prijatelj. Dok radiš i dok hodaš ulicom, dok razgovaraš s ljudima i dok se odmaraš, dok moliš ili dok čitaš Bibliju, svjestan si Njegove prisutnosti. Razgovaraj s Njim, povjeri Mu se, dijeli svoj život s Njim. 

Isus te opravdao kako bi mogao hodati s Bogom, razvi- jati svoje prijateljstvo s Njim i donositi plodove za Njega. Ti si potpuno čist i pravedan u duhu. Međutim, trebaš odlučiti i živjeti tu pravednost koju ti je Bog dao. Mi ne činimo dobra djela kako bismo se njima opravdali, nego baš zato što smo već opravdani, činimo dobra djela. 

ŽIVOT U PRAVEDNOSTI 

Svaki dan u svome životu ti se ponovno odlučuješ živjeti s Bogom, odupirati se grijehu i hodati u čistoći. Ti i dalje imaš svoju slobodnu volju. Ako kršćanin popušta grijehu u svome životu, on ne drži do pravednosti koju mu je Bog dao. Njegovo srce otvrdne i ako se ne okrene k Bogu, udaljavat će se sve više od Njega. Njegov život više neće biti svjetlo. Ne obrati li se, on može otići toliko daleko da izgubi svoje spasenje. Takvoj osobi više uopće nije stalo do Boga. Ona može zadržati izvanjsku religioznost, a istodobno živjeti u grijehu i biti zatvorena za Boga. 

Osoba koja se pita: „Jesam li sagriješio i povrijedio Krista?“ na sigurnom je putu, jer očito želi ugoditi Bogu i biti Mu poslušna. 

U savezu sa svima težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina. 

Hebrejima 12:14 

Ako ne težiš za posvećenjem, ne mijenjaš se i ne radiš na tome da živiš ugodno Gospodinu, krenuo si suprot- nim putem koji vodi do gubitka pravednosti i spasenja. Budi zahvalan Bogu na očišćenju i pravednosti koju ti je dao i uporno nastoj živjeti dostojno Krista! Ne prljaj se grijehom od kojeg te je On izbavio. 

Ako nastaviš ustrajno slijediti Krista, Bog će te učiti kako hodati u pravednosti i svetosti koju si primio od Njega! 

Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"