VLAST I POSLUŠNOST 

"Pokoravajte se kao slobodni, ali ne služeći se slobodom kao izgovorom za svoju zloću, nego kao sluge Božje! Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja častite!" 1. Petrova 2:16,17 

Oko tri godine Isus je propovijedao Kraljevstvo Božje. Učenike je uputio da mole: „Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja.“ Postoji više definicija Kraljevstva, ali svaka od njih uključuje da je kraljevstvo područje vlasti određenog kralja. Božje Kraljevstvo je područje Božje vlasti. Nastojati živjeti kršćanski život, a ne razumjeti pitanje vlasti, umanjit će naše kršćansko ostvarenje. 

Kada proučavamo Pismo, uviđamo da postoje određeni zakoni, načela, pravila koja je Bog uspostavio. Bog nam sudi na temelju njih i našeg odnosa prema njima. Jednog dana svi će muškarci i žene stati pred Božji sud. No i prije toga postoje drugi Božji sudovi ili pravila na temelju kojih možemo prosuditi je li nešto ili netko u Božjoj volji, zastupa li netko Božja stajališta ili neka druga. 

Božji zakoni (pravila, načela, ustav) dani su nam u Božjoj Riječi - Bibliji. Naša ljubav prema Kristu mjeri se našom poslušnošću kojom vršimo Božju Riječ (Ivan 14:21- 24). Ako vršimo Riječ, tada pokazujemo da volimo i poštujemo Boga. Ako ne vršimo Božju Riječ, tada nemamo istinske ljubavi i poštovanja prema Bogu. 

Kada govorimo o Božjoj vlasti, većina vjernika nema problem s time. No, kada govorimo o instrumentima kojima Bog izražava svoju vlast, tu nastaju problemi. Bilo da govorimo o Bibliji kao vrhovnoj vlasti u pitanjima vjere, kada govorimo o crkvenim službenicima i starješinama ili o vlasti državnih službenika, ovisno s kim razgovaramo, nailazimo na određene probleme. 

Ljudi različito tumače i prihvaćaju instrumente Božje vlasti te uzdižu sebe (svoj stav ili mišljenje) kao odlučujuće. Zbog toga je važno da shvatimo što nas Bog po Riječi uči o tomu. 

Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. 

I one koje postoje od Boga su uspostavljene. Zato onaj koji se suprotstavlja vlasti protivi se odredbi Božjoj. A koji joj se protive, navući će sami na se osudu. 

Rimljanima13:1-2 

Biblija jasno govori da su vlast i njezini sprovoditelji (izvršitelji) Božja ideja. Bog je taj koji ih je uspostavio (drugi stih) i onaj koji se suprotstavlja vlasti, suprotstavlja se Božjoj odluci, a time Bogu. To povlači osudu, odnosno kaznu. 

Postoje različita područja vlasti: država, crkva, obitelj, osobni životi. Svako područje ima svoje sustave vlasti i funkcioniranja. Božja Riječ nam govori o tomu. Bog je uspostavio sustav vlasti kako bi uspostavio odgovornost. U savršenoj Božjoj volji vlast bi trebala sprovoditi Njegovu volju. Znamo da to, nažalost, nije uvijek tako, no to ne znači da ne trebamo težiti uspostavi vlasti koja će sprovoditi Božju volju. To se posebno odnosi na Crkvu, pojedinca i obitelj. 

Iako je Bog svemoguć, On neće na silu sprovoditi svoju vlast. To vrijeme još nije došlo ali se ljudi sada mogu odlučiti vršiti Njegovu volju i prihvatiti Njegovu vlast. Ako to učine, naći će veliku naklonost i blagoslov od Boga. 

CRKVENA VLAST 

U različitim crkvama postoje različiti oblici vlasti. Tri uobičajena oblika vlasti su biskupska (rimokatoličanstvo), prezbiterijanska (mnoge evanđeoske crkve) i kongregacijska (također evanđeoske crkve). Božji oblik vlasti je teokratski. To nekomu može zvučati grubo, ali to je upravo tako. Bog nema savjetnika ni u biskupima, ni prezbiteriju ni zajednici (kongregaciji). Budući da tema ovog poglavlja nisu oblici crkvene vlasti, ovaj put nećemo govoriti o ovim stvarima. 

Osnovno načelo, koje ovdje želimo utvrditi, je, da je vlast Božja ideja te da postoje crkve i službenici, a tako i vjernici, koji su ovlašteni zastupati Boga i Božju volju. Bog bi želio da svi vjernici i sve crkve to čine. Nažalost, neki od njih ne sprovode Božju volju. Ti ljudi nisu ovlašteni od Boga i snosit će posljedice svojih postupaka. 

Božja vlast uspostavlja Božji red. Tamo gdje postoji Božji red, Bog izlijeva svoj blagoslov. Samokontrola je oblik uspostavljanja Božjeg reda u životu pojedinca. On ili ona sami u svojem životu preuzimaju nadzor i uvode red. Oni rade na svojim mislima, osjećajima, željama, navikama i slično. Oni ih nastoje uskladiti s Božjim željama. 

Ako su uspješni u tome, Bog se može proslaviti u njima i po njima. 

Slično je i u crkvi. Iako je svaki vjernik pozvan prakticirati samokontrolu, u crkvi postoje i drugi instrumenti i vlasti kojima nastojimo uspostaviti Božju volju. To je u prvom redu odgovorni službenik koji ima svoje suradnike, pomoću kojih uspostavlja određeni red. Zamislite kakve bi bile službe da nema određenog reda i vlasti. Kada bi svatko činio što želi, kada želi i kako želi. Takve bi službe bile kaotične i više na štetu nego na korist. 

Istinska, Bogu ugodna vlast je delegirana, a ne uzeta (samovoljno prisvojena). Onaj, koji je postavljen od Boga, ne sprovodi svoju, već Božju volju. Njegove ambicije i želje nisu razlog njegove pozicije. On ili ona tu poziciju nije uzeo već mu je ona predana. 

U crkvi postoje različite razine ovlasti. Nitko nema neograničenu vlast, a svi moraju imati nekoga iznad sebe. 

Za otkrivanje autentičnosti nečije vlasti trebamo ispitati komu je ta osoba istinski podređena i čiju volju sprovodi. Ako nije podređena Božjoj Riječi i onima koji su podređeni istoj, ta vlast je pučistička, uzurpatorska, samovoljna. Kada proučavamo Pismo, tada uočavamo da Božji službenici nisu izabrani od ljudi ili organizacije, već da su određeni od Boga (1. Korinćanima 12:27,28; Efežanima 4:11). Oni ne sprovode pravila i zakone svoje religiozne organizacije, već Božju volju izraženu u Njegovoj Riječi. Zbog toga u Crkvi postoje sudovi koji procjenjuju žive li vjernici po Božjoj Riječi. Sudovi podrazumijevaju ljude koji su zreli za pravilno prosuđivanje. Nitko u Crkvi nije 

iznad odgovornosti Božjem i od Boga uspostavljenom autoritetu. Svačiji život i djelo trebaju biti prosuđeni ne s nakanom da osudi, već utvrdi i nasljeduje pozitivno. Mi nikomu ne možemo suditi, jer je samo jedan Sudac, ali možemo prosuditi u svjetlu Božje Riječi te slijediti ono što je ugodno Bogu. Na to nas potiče Pismo (1. Korinćanima 5:12,13; 6:2,3; Hebrejima 13:7; 1. Ivanova 11:12). 

Kada ne bismo prosuđivali, tada bismo lakše bili zavedeni i krivo usmjereni. To znači da bi naš trud bio uzaludan, a napredak zaustavljen. 

Zato svako crkveno ili drugo vodstvo ne smije biti bez odgovornosti. Voditelj i sljedbenik moraju znati da postoji njihova odgovornost prema Bogu, ali i prema drugim ljudima. Nažalost zbog naših ljudskih slabosti ponekad zaboravimo na tu činjenicu. Umjesto da sami provodimo samodisciplinu (korekciju), nama su potrebni vanjski sudovi. Za one koji su iskreni i dobronamjerni oni su dobrodošli, za druge vjerojatno nisu. 

Svaki čovjek ima ograničenu spoznaju stvari i događaja. Imamo svoje nedostatke i „mrtve kutove“ (sljepoću), zato trebamo druge da nam pomognu kako ne bismo griješili i činili nepravdu, te kako bismo bolje mogli sprovoditi Božju volju. Ovo nam je potrebno od spasenja do služenja, bilo da smo učenici ili učitelji. Zbog toga imamo pisanu Božju Riječ, svjedočanstvo Duha, savjest te starješine i braću i sestre. 

Kada god Bog djeluje nekim od ovih instrumenata, Božja prva želja je da obnovi osobu koja griješi, ili da pouči osobu koja ne zna. Svaka Božja disciplina prvo nastoji korigirati pa tek onda ukoriti i zaštititi. 

POSLUŠNOST 

Druga strana vlasti je poslušnost. Poslušnost nije popularna tema, posebno u današnje vrijeme. Poput vjernosti i iskrenosti, poslušnost nije popularna. Ugađanje sebi, a ne drugima je „in“ (u modi, popularno). Ugađanje Bogu je za mnoge suluda tema. I to bi doista bilo tako, kad ne bi bilo Boga i Božjeg suda, te nagrade i kazne o kojoj Bog govori. 

Mi nismo proizvod slučajnosti. Mi smo Božja stvorenja. Bog ima plan za svakoga od nas. On nas poziva da idemo Isusovim stopama, da slijedimo Božji put. On nije uvijek lagan, ali Bog traži da idemo tim putem. Kada živimo život koji Bog želi za nas, mi živimo u poslušnosti. 

Kršćanstvo kao i roditeljstvo traži od djece da budu poslušna svojim roditeljima. Bog traži da budemo poslušni Njemu ali i ljudima (posebno starješinama), koje je stavio u naš život. Starješine nas uče Božjoj mudrosti, ohrabruju i opominju nas tako da nastavimo slijediti Božji put. Oni nas učvršćuju i potvrđuju u Božjoj volji. Ako nam je potrebna pomoć, oni će nam pomoći, ako padnemo, oni će nas podići. Oni to neće moći raditi ako ih mi ne prihvatimo s poštovanjem i poniznošću. Zbog toga trebamo razumjeti da istinske Božje sluge nisu neovlašteni volonteri već ovlašteni profesionalci. Način na koji se ophodimo prema njima je način na koji se ophodimo prema Bogu. Ako ne poštujemo njihove ovlasti tada ne poštujemo Onoga koji im je dao tu ovlast. Isus govori o tomu u Mateju 10. 

Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. 

Tko primi proroka jer je prorok, primit će proročku plaću. Tko primi pravednika jer je pravednik, primit će pravedničku plaću. Matej 10:40,41 

Ovo je vrlo ozbiljna izjava. Mi ne možemo reći da slušamo Boga ako ne slušamo ovlaštene Božje službenike. Mi ne možemo uživati Božju zaštitu ako ne dopustimo Njegovoj volji da upravlja našim životima. 

Mi živimo ili u Božjoj volji ili samovolji. Ako živimo u samovolji, đavao ima otvorena vrata za utjecaj u našim životima. Zbunjenost, depresija, različite vrste grijeha i slabosti će zavladati u nama. Različite negativnosti će imati legalno pravo da se „zalijepe“ za nas: tada nam Bog neće moći puno pomoći. Kako bi se to uklonilo, mi moramo izaći iz samovolje u Božju volju. Podrediti se Božjoj vlasti. 

Ako smo kršćani, a živimo u samovolji, Bog će nas nastojati snažno opomenuti. No ako ustrajemo u samovolji, tada ona može uzrokovati da naši odnosi s drugima, ili drugi koji su u savezu s nama, dođu pod demonski utjecaj. Samovolja je opasna i destruktivna stvar. U njoj vlada nered i ako samovolji dopustimo da upravlja našim životom, ona će kad-tad osloboditi kaos u naš život. 

U drugu ruku poslušnost Božjoj volji donosi red. Prvo u nas osobno, naše živote i odnose s bližnjima. Poslušnost otvara vrata ljubavi, radosti i miru da zavladaju u našim životima. Novac, moć i (ništa) drugo to ne mogu osigurati. Poslušnost Bogu može. 

Stvar koju Bog najviše cijeni je poslušnost. Ona je bolja od bilo čega što čovjek može učiniti ili dati za Boga. 

Neposlušnost je stvar koju Bog mrzi. Ona je poput vračanja i jasno pokazuje sklonost samovolji. To nam jasno pokazuje 1. Samuelova 15:22,23: „A Samuel odvrati: ‘Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja 

od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj!’“ 

Čovjek, koji ima samovolju u svom životu, mrzi autoritet. Posebno kada ga osoba koja ima autoritet traži da učini ono što on ne želi. Ako može, ovisno o okolnostima on će napasti osobu, stavove ili načela koja zastupa ta osoba. 

Čovjek koji ima poslušnost u svom životu ima poštovanje prema autoritetu. Čak i ako se ne slaže s određenim stvarima, on neće ići protiv pozicije ili čak osobe koja ima tu poziciju. 

U svojoj Riječi Bog nas jasno poziva na poslušnost sebi i svojim slugama. U Drugoj ljetopisa 20:20 stoji: „Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: ‘Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga, i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!’ 

Pouzdati se znači osloniti se, vjerovati, biti poslušan. Kao što vidimo, ne samo u odnosu na Boga, već i u odnosu na Njegove službenike. 

Novi zavjet poziva vjernike da slušaju i budu podložni svojim starješinama. 

Slušajte svoje starješine i budite im podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji imaju o tome dati račun! Neka to mognu učiniti veselo, a ne s uzdisajima, jer to za vas ne bi bila nikakva dobit! Hebrejima 13:17 

Takvo postupanje uzrokuje dobit za one koji su mu predani. U suprotnom, usprkos darovima i ovlastima, onaj koji živi u neposlušnosti ne može imati koristi od darova ili ovlasti službenika. 

Poslanica Solunjanima nas poziva na poštovanje i izvanrednu ljubav: „Molim vas, braćo, da poštujete one koji se trude među vama, koji upravljaju vama u Gospodinu, koji vas opominju. Iskazujte im izvanrednu ljubav zbog njihove službe!“ (1. Solunjanima 5:12,13). 

Ako nekoga ne poštuješ, ti nećeš poštovati njegovu riječ i službu. Ti ćeš se zatvoriti za njegovo vodstvo i utjecaj. Nepoštivanje potiče razdor. Ono što ne poštuješ, udaljuješ ili gubiš. 

Ne samo da nas Bog potiče na pozitivan odnos prema ovlaštenim službenicima, već nas i opominje glede njih, kao na primjer u Psalmu 105:15: „Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!“ 

Jako je opasno ići protiv pomazanika Božjeg, posebno kada on vrši volju Božju. Ako griješi, tada za to moraju postojati dokazi i svjedoci te se poštivati procedura (1. Timoteju 5:19,20). Ali ako ne griješi, tada osoba može pokrenuti Boga protiv sebe. 

Govoreći o samovolji i neposlušnosti Božjeg naroda te o neposlušnosti u odnosu na Božje službenike, Riječ nam govori u 2. Ljetopisa 36:15,16: „Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod, te više nije bilo lijeka.“ 

Njihovo ruganje, prijezir i samovolja okrenuli su Boga protiv njih. Da su poslušali glasnike, Bog bi se zauzeo za njih i blagoslovio ih. 

Cijelo Pismo nam govori o samovolji i poslušnosti, kao na primjer u Izaiji 1:18-20: „Hajde, dakle, da se pravda- mo, govori Jahve. Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. Htjednete l’ me poslušati, uživat ćete plodove zemaljske. U buntovnosti ako ustrajete, proždrijet će vas mač.“ 

Božja Riječ je nedvosmislena. Mi odlučujemo što će ući u naše živote. Poslušnost donosi uživanje Božje naklonosti. Buntovnost mač. Govoreći ovako, siguran sam da nas Bog ne želi strašiti već uputiti, opomenuti. Siguran sam da ne želi da uđemo u štovanje službenika jer bi to bilo idolopoklonstvo. Ali sam isto tako siguran kako Bog želi da imamo pristup poštovanja i suradnje kroz koji Bog može uspostaviti sustav odgovornosti kako bi Njegova volja mogla biti ostvarena. Siguran sam da Bog želi potisnuti samovoljnu vlast. 

Na koncu ovog poglavlja neka nam vodilja bude ova opomena iz 1. Petrove 2:15-17: „Ovo je naime Božja volja: da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi. Pokoravajte se kao slobodni, ali ne služeći se slobodom kao izgovorom za svoju zloću, nego kao sluge Božje! Sve poštujte, braću ljubite, Boga se bojte, kralja častite!“ 

Tekst preuzet iz knjige D.A. Šićka i Ž. Rupčić "Temeljna biblijska učenja"